Samo nekoliko dana nakon što je irački premijer Haider al-Abadi objavio pobjedu nad Islamskom državom u Mosulu, iscrpljeni borci poražene terorističke organizacije i dalje izlaze iz svojih skrovišta. Među njima su i zatočeni civili koji nisu imali previše izbora nego postati ljudski štit u krvavoj borbi.
Reporteri Guardiana razgovaraju s iračkim vojnicima u sjeni ostataka džamije al-Nuri iz 12. stoljeća koju su Isilovci uništili prošlog mjeseca. "Pogledaj. To su sve ISIL-ovci. U stari grad su borci doveli odane obitelji, ali što im mi možemo", govori jedan vojnik dok pokazuje obitelji kako izlaze iz ruševina.
Dvojica ozlijeđenih mladića, obojica dovoljno stari za vojsku, uhićeni su na licu mjestu usprkos prosvjedima obitelji. "Kunem se da ga je pogodio snajper dok je išao po vodu iz rijeke", molećivo govori mlada žena pokazujući na mladića sa svježim ožiljkom na abdomenu.
Gotovo tri godine nakon što je Abu Bakr al-Baghdadi proglasio kalifat u gradu na sjeveru Iraka, njegova teroristička država napokon je propala, rekao je Abadi u nedjelju tijekom posjeta oslobođenom gradu.
Međutim, čak i dok je on govorio, borbe su se i dalje vodile u ulicama starog dijela Mosula na zapadnoj obali Tigrisa. Devet mjeseci su irački vojnici i specijalci vodili brutalne bitke, a posljednji tjedni borbi su se pokazali najtežima. "Tri godine se borimo s ISIL-om. Izgubili smo toliko života, ali ništa se ne može usporediti s posljednjim tjednima borbi", priča general Flah iz iračkih specijalaca.
Isprepletene ulice, povezani podrumi građevina i uske uličice bile su najteže. Civili su najgore prošli, a iračke snage su se odrekli brige za civile. Kad bi naišli na otpor, pozvali bi zrakoplove i bombe bi uništile metu.
Ali vojnicima predstoje još tjedni i mjeseci borbi.
Moraju se penjati kroz ruševine zgrada, preko kamenih gromada i uništenih vrata. Zračni udari su uništili čitave zgrade i često se mogu vidjeti samo krateri i ogromne količine zemlje i betona. Posljednjih dana borbi napredak se mjerio u metrima i često su vojnici i džihadisti bili u istim zgradama. Bacali su granate i bombe kućne izrade kroz rupe na zidu.
Narednik Walaa pokazuje kuću gdje je ostala samo jedna soba. "Tamo su nas napala dvojica bombaša samoubojica, a jedan je došao na štakama", priča on. Odmah iza ugla su se raznijela još četvorica. U ratu gdje nijedna strana nije tražila zarobljenike, zatočeni džihadisti su redovito koristili samoubilačke pojaseve i samo čekali dolazak iračkih vojnika. Njihova spaljena i raskomadana tijela i dalje leže po ulicama i zgradama.
Vojnici ubacuju granate u podrume i tako čiste svoje sektore. Kad se susretnu s bilo kakvim otporom, samo pozovu pomoć s visine. Zrakoplovi samo čekaju naredbu i poziv kolega. Jedan zrakoplov, jedna raketa i jedna eksplozija. Dovoljno za nevjerojatno uništenje i smrt vrlo vjerojatno samo jednog džihadista.
