Rasuo sve: Ni prijatelji mu ne dolaze na sprovod

Helmut Kohl bit će pokopan u subotu i Nijemcima će ostati u sjećanju kao simbol ujedinjenja Njemačke i prije nego je zavladala euforija o kolapsu komunizma. No, s druge strane njegovu ostavštinu mogla bi zasjeniti zla krv koju je posijao u svojoj obitelji, među prijateljima i političkim saveznicima i kolegama.

Njegova ljutnja i gorčina prema političkim kolegama, pišu njemački mediji, stoji iza činjenice da ne samo da je odbio, već je i zabranio da mu organiziraju državnički sprovod, na koji mnogi od njegovih kolega i prijatelja nisu ni pozvani. Čak ni njegov vozač Eckhard 'Ecki' Seeber, kojeg su često smatrali njegovim najbližim prijateljem, nije pozvan, kao ni njemački predsjednik Steinmeier.

Na sprovod navodno ne dolaze ni njegovi sinovi Walter i Peter, kojima je čak bilo zabranjeno doći na privatnu komemoraciju koju je organizirila Kohlova druga supruga Maike. Tu ponižavajuću blamažu kada je policija potjerala Waltera riječima da ima sudsku zabranu pristupa zabilježile su kamere njemačkih medija.

Walter u tom trenutku nije skrivao koliko je razočaran što njegov otac neće biti pokopan pored svoje prve supruge Hannelore, Walterovom i Peterovom majkom, u obiteljskoj grobnici u Ludwigshafenu. Nazvali tu pljuvanjem po sjećanju na njihovu majku. Die Welt tako piše da će Kohlova obitelj, smrću bivšeg kancelara ostati zauvijek posvađana i razdvojena.

Njegovi su sinovi htjeli da se kovčeg s njihovim ocem prvo odveze u Berlin, kod Brandenburških vrata kako bi mu građani mogli odati počast. Međutim, ceremonija posljednjeg pozdrava Kohlu održat će se u zgradi Europskog parlamenta u Strasbourgu, nakon čega će kovčeg biti odvezen na jugozapad Njemačke gdje će se održati sprovod.

Ono o čemu sad najviše spekuliraju njemački mediji je - je li ovakvo seljenje kovčega iz jedne države u drugu i natrag njegova želja ili odluka njegove supruge Maike.

Maike Kohl-Richter je odmah nakon objave smrti nekadašnjeg kancelara izjavila kako će se Kohlu organizirati počasna ceremonija, ali izvan Njemačke. Objasnila je to riječima da se time obilježava njegov doprinos europskom zajedništvu, te učvršćuje veza između Njemačke i Francuske, koju je Kohl započeo s francuskim predsjednikom Francoisom Mitterrandom.

Međutim, mnogi u Njemačkoj smatraju da je ceremonija namjerno organizirana u Francuskoj kako bi što manje njemačkih političara prisustvovalo događaju. Navodi se kako je Kohl osjećao da nitko od njih ne cijeni ono što je napravio za Njemačku, te da su ga vrijeđali navodni nadimci kojima su ga oni zvali. Jedan nadimak je navodno bio Kruška, kojim su se referirali na njegovu debljinu.

Kohl je posebno prezirao predsjednika Steinmeiera, koji je kao šef kabineta njegovog naslijednika Gerharda Schrodera pokrenuo istragu protiv Kohla za kojeg se sumnjalo da je u zadnjim danima svog mandata uništio gomilu dokumenata kako bi prikrio razne nezakonitosti.

No, u fokusu njegove mržnje bila je Angela Merkel, koju je krivio za rušenje njegovog političkog ugleda. Kohl je smatrao da je on bio taj koji je otkrio Merkelicu u ranim devedesetim godinama i pomogao joj u političkom usponu, ali kada je 1998. godine postao glavni optuženik stranke zbog financijskih malverzacija u sklopu donacija za stranku, Merkel se distancirala od Kohla i započela svoj put da preuzme stranku od posrnulog kancelara.

Kohl i Merkel se nikada nakon toga nisu pomirili. Kohl je za nju govorio da je izdajica i čak je optužio riječima "uništila je moju Europu", nakon što je vidio kako je upravljala s nekoliko euro kriza.

Prema protokolu, državni sprovod u Berlinu predviđa govor Angele Merkel. Kohlova supruga je to htjela izbjeći i potpuno isključiti Merkelicu i zato je ceremoniju preselila u Strasbourg. Ni jedna ni druga strana nisu demantirale ove navode iz njemačkih medija.

Prva lista govornika nije imala nijednog Nijemca, piše Der Spiegel. Victor Orban, koji je obožavao Kohla i koji je bio jedan od rijetkih koji ga je prošle godine smio posjetiti u njegovom bungalovu, trebao je održati govor u Strasbourgu, ali je to u zadnji čas spriječeno radi mogućeg diplomatskog skandala. Merkel će tako biti u društvu Benjamina Netanjahua, Dmitrija Medvedeva, Billa Clintona, Jean-Claudea Junckera i Emmanuela Macrona. Lista uzvanika ima oko tisuću imena i još uvijek je opisuju kao kontroverznu.

Osim toga, tu je i Kohlova politička ostavština iz vremena dok je bio kancelar. Odnosno, njegova pisana politička korespondencija, koju je od stranke zatražio 2010. kako bi napisao knjigu. Kohl je dobio, tj. posudio od stranke čak 400 fascikli u kojima se nalazila kompletna njegova pisana korespondencija koju je napravio u 16 godina svog djelovanja u njemačkoj vladi.

Michael Hollmann, direktor njemačkog državnog arhiva ovaj je tjedno hitno od Kohlove supruge Maike zatražio da se dokumenti vrate kako bi se mogli pravovaljano arhivirati. Pozvao se na važnu ulogu koju je Kohl imao u njemačkoj i europskoj povijesti, te je inzistirao na tome da povjesničari moraju imati pristup njegovim dokumentima.

Javio mu se Kohlov odvjetnik koji je odgovorio kako će se osnovati posebno vijeće koje će se baviti njegovom pisanom ostavštinom, ali da ne želi o tome raspravljati prije sprovoda.

Naime, sada više nije u pitanju Kohlova svađa s bivšim suradnicima, već činjenica da je Kohl ispisao važno poglavlje u njemačkoj povijesti. U arhivima sada nedostaje dio parlamentarne arhive iz Kohlove ere, uključujući i pisma koje je Kohl razmjenjivao sa svojim ministrima 1989. godine, u špici ujedinjenja Njemačke.

Bernd Neumann, Kohlov prijatelj i bivši ministar kulture opisao je kako mu je bilo jako neugodno kada je posjećivao Kohla i njegovu suprugu kako bi s njima dogovorio što će se dogoditi s Kohlovom arhivom. Sjeća se, kako kaže, da je Kohl samo kimao glavom na prijedloge supruge. 

Nakon što je veza Maike i Kohla postala javna, vrlo brzo je mnogim Kohlovim prijateljima zabranjeno da mu dolaze u posjet. Njegov vozač Seeber je ispričao kako ga je bilo sram kada su od njega tražili da vrati ključeve Kohlovog službenog auta i ključeve njegove kuće, te mu je rečeno da im njegove usluge, nakon više desetljeća, više ne trebaju.

U katedrali u kojoj su njemački političari prisustvovali na misi zadušnici, uključujući i Merkelicu, svećenik koji je vodio misu je rekao: "Neka nas Bog spoji s njim, kad se nismo mogli spojiti s njim za života."