Posebno kad je u svim tim zemljama, počev od Hrvatske, pa sve do Bugarske gdje je najgore, redom društvena nejednakost još brutalnija u odnosu na Francusku. Francuska je definitivno bogatija zemlja i od Hrvatske i od svih ovih ostalih tranzicijskih članica EU-a. Tako da je čak i francuski minimalac od 8362 kune neto još uvijek viši čak i od prosječne plaće u Hrvatskoj, prosječne, od 6206 kuna.
Usto, u Hrvatskoj tradicionalno najveći dio stanovnika ne prima prosječnu, nego njih oko 60 posto ima nižu plaću od prosječne. Zato i jest moguće da u rijetkim ekonomskim granama u Hrvatskoj koje posluju odlično i rastu, kao što je turizam, prosječna plaća je niža od nacionalnog prosjeka. U turizmu je prosječna plaća samo 5145 kuna. Ne samo to.
Kada je ministar turizma Gari Capelli ovog srpnja zatražio da se one povećaju za 20 posto, valjda po logici stvari da turizam ne bi tako cvao da se na njemu ne zarađuje zbilja jako dobro, iz Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika reagirali su opjevanim argumentom da to "nije moguće", te da bi "bilo moguće kad bi se smanjili porezi".
Što se tiče povećanja minimalca na barem 3000 kuna, bilo je čak i takvih reakcija kao što je bila ona Andreja Grubišića iz tvrtke "Grubišić & Partneri" koji je javno ustvrdio da "minimalne naknade treba odrediti tržište, a ne Vladin dekret", zatim i to da "nema nijedne ekonomije u svijetu gdje se radna mjesta kreiraju tako da država određuje plaće", što u kontekstu minimalne plaće apsolutno nije točno.
"Neki ljudi su spremni raditi za manje iznose jer vide neki smisao u tome. Primjerice, spremni su raditi ograničeno vrijeme za manje novaca kako bi upotpunili kućni budžet ili stekli relevantno radno iskustvo i vještine", kazao je.
"Novac nije jedini benefit rada", dodao je.
Unatoč takvom stanju, u Hrvatskoj ne dolazi do protesta. Kao niti u ostatku Srednje i Istočne Europe. Posebno ne u ne-članicama EU-a. U Francuskoj su, međutim, eksplodirali socijalni nemiri, a mnogi će primijetiti da se među prosvjednicima nalaze od krajnje desnice do krajnje ljevice. U Gueretu je tradicionalno na vlasti lijevi centar. No, Macron je, kažu, totalni centrist i sada se protesti šire poput požara.
Dou kaže da je njegov prioritet "vratiti prioritete u ovoj zemlji, vrijednosti 'slobode, jednakosti i bratstva'", nabrojao je poklič iz temelja francuske republike, još iz Francuske revolucije 1789., koji je na kraju ušao u ustav Treće francuske republike.
"Oni ne znaju što sada da rade. On su baš u panici", uvjeren je Dou i njegovi sudruzi.
Yoann Decoux, nezaposleni električar u 30-im godinama, kojega su za svog glasnogovornika "žuti prsluci" uzele u Gueretu, tjedan dana prije ovog razgovora bio je uhićen u Parizu.
"Nikada prije nisam bio na političkim demonstracijama, ali sada smo rekli što je dosta, dostaje. Više niti ne znamo kako izlazimo na kraj s ovim malim plaćama. Ali i mi smo ljudi, za Boga miloga!", kazao je.
On, inače, kuburi tako što mu s hranom, uglavnom povrćem, pomaže njegov otac koji dijelom radnog vremena radi na svojoj farmi. Gradonačelnik Guereta Michel Vergnier potvrđuje da je riječ o nadstranačkom i nadsindikalnom pokretu. A kako preživljavaju ostali prosvjednici?
"Ja sam sada na nuli", kazao je Girardin koji je dan ranije bio u kupovini u iznosu od 40 eura.
Današnja večera je tjestenina, možda nešto malo govedine u umaku. Njegova supruga, kaže, toliko je stradala od stresa i brige uslijed nestašice svega da je oboljela od depresije. Gospođa Depourtoux na mjestu prosvjeda pojavila se ujutro u 6.30, došavši iz noćne smjene koju je odradila kao medicinska sestra. Lokalna bolnica zapravo je najveći poslodavac. S njom je bio i suprug Olivier. Imaju tri kćeri i kažu da im 1522 eura plaće za nju i 1287 eura za njega nije dovoljno. Ukupno, to je nešto manje od 21.000 kuna mjesečno. Otplaćuju kredit za auto, hrane se tako da kupuju smrznutu hranu kad dočekaju totalna sniženja u trgovačkim lancima.
A kako je tek Elodie Marton, majci koja sa suprugom ima dvoje djece. I ona se priključila protestima.
"Mi naprosto ne možemo skrpati do kraja mjeseca. Sad mi je ostalo još samo 10 eura", pričala je grijući se uz limenu kantu u kojoj je gorjela vatra. Srećom pa imamo nešto životinja kod kuće, kokoši, patke, čuvamo ih za kraj mjeseca. Zvuči brutalno, ali mni su najvažnija moja djeca."
"Dosta nam je i ljuti smo!", dodao je njen suprug Thomas Schwint, čiji su prihodi i ispod francuskog minimalca jer radi na određeno i dio radnog vremena kao običan fizikalac.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Zato sto smo mi Hrvati picke od naroda. Navikli smo kroz povijest da nas guzi ko god i gdje god zeli. Kod nas vlada politika da smo mi tu zbog drzave, a ne drzava zbog nas. Lopovluk na najvisim razinama ... prikaži još!a maskiran u lazno domoljublje. Pljuc... na ovu gologuziju. Hvala bogu i ja cu uskoro pobjec iz ove suge od zemlje.
jer mažnjavamo sa strane tak da se to izkompenzira