Finale Stanley Matthews kupa 1953. godine, pobjeda Engleske na Svjetskom kupu 1966. godine i igra nogometne reprezentacije za vrijeme Europskog prvenstva 1996. godine, samo su neki od posebnih trenutaka koji su obilježili englesku nogometnu povijest. Sve ih povezuje poznati Wembley stadion.
Iako je stari travnjak tijekom godina doživio niz promjena, a veliki redizajn započeo je početkom 2000-ih, no i dalje je ostao u srcu svakog navijača. Pitanje je hoće li ostati i dalje, posebno nakon najava kako Engleski nogometni savez razmišlja o prodaji ovog tradicionalnog obilježja engleskog nogometa.
Stadionu je konstantno potrebna renovacija i ulaganje, pa se tako i čini da bi im ponuda u iznosu od 600 milijuna funti koju je na stol stavio američki biznismen Shahid Khan, mogla doći kao naručena. No zašto bi nogometni savez uopće prodao ovaj stadion?
Razlog je iz čisto ekonomske prirode. Naime, održavanje i renovacija koštali su vrtoglavih 800 milijuna funti, od čega FA i dalje duguje 140 milijuna svojim vjerovnicima. Veliki napori uloženi su kako bi Wembley sam otplatio svoju obnovu, pa je tako i nastao Klub Wembley, koji godišnje bilježi oko 55 milijuna funti prihoda. No to i dalje nije dovoljno kako bi se platila sva održavanja i rekonstrukcije koje su ovom zdanju potrebni, pa Wembley i dalje posluje s gubitkom.
Glavni prigovor prodaji zapravo dolazi iz sentimentalnih razloga, budući da je riječ o nacionalnoj znamenitosti poput Big Bena i Buckinghamske palače. No povijest pokazuje kako je Wembley još 1920. godine spašen od rušenja upravo zahvaljujući privatnom investitoru, tvrtkama Wembley Stadium i Greyhound Racecourse. U vladinim rukama završio je tek 1999. godine uoči velike rekonstrukcije, piše The Economist.
Stadion u 'državnim' rukama nije baš uobičajen u nogometnom svijetu, primjeri čega posebno dolaze iz Njemačke i Španjolske u kojima nacionalna reprezentacija svoje utakmice većinom igra na velikim stadionima koji su u vlasništvu matičnih klubova. Francuska reprezentacija ima svoj domaći teren, stadion Stade de France, no on je vlasništvu građevinske tvrtke Vinci.
Moguća prodaja zapravo je elegantan način da se nogometni savez oslobodi jednog utega oko vrata, zbog potrebnih i skupih građevinskih radova, kako bi se mogla fokusirati na svoj glavni cilj - nogomet.
Predsjednik engleskog nogometnog saveza Greg Clarke obećao je kako će proces doći i u ruke zaklade koja bi trebala poboljšati lokalne nogometne objekte. Naglašava i kako je struktura stadiona oštećena zbog vremena a samo jedan od tri travnjaka je adekvatan za igru.
Skeptici se pitaju je li izlazak u javnost ove ponude za kupnju Wembleyja samo trik s kojim bi se trebalo privući nove investitore, no ni jedna ideja zapravo ne pobija ideju o privatnom vlasništvu stadiona. Ovisno o dogovoru koji se postigne s nekim kupcem, privatno vlasništvo moglo bi ohrabriti engleski nacionalnu reprezentaciju da svoje domaće utakmice češće igra negdje drugdje.
To bi pomoglo reprezentaciji da razvije bolju vezu sa svojim navijačima diljem zemlje. A odabir drugih stadiona zasigurno će poboljšati i lokalne stadione što će dobro utjecati na druge nogometaše diljem zemlje. Razvoj nogometa bi trebao ipak bi trebala biti puno veća misija saveza od pitanja tko će biti vlasnik stadiona Wembley.
