Ekonomix
2643 prikaza

Vlade su ignorirale studiju o propasti brodogradnje

Uljanik
Dusko Marusic (PIXSELL)
Najveće pitanje je hoće li ijedan brod nastati u pulskom brodogradilištu

Ovo je studija koju Vlada ne želi vidjeti - pod tim je naslovom jedan dnevni list najavio analizu dvojice ekonomista s Instituta za javne financije, Ante Baje i Marka Primorca, koja se odnosila na poslovanje državnih tvrtki.

No pod tim istim naslovom - Vlada ne želi vidjeti - mogla je mirne duše ići cijela serija tekstova. Bajo i Primorac, naime, godinama upozoravaju na sve traumatične točke hrvatske ekonomije, kako u javnom, tako i u privatnom sektoru, no hrvatske vlade poznaju samo jedno ekonomsko načelo - vrč ide na vodu dok se ne razbije...

A uljanički vrč se, prema svemu sudeći, upravo razbio. Na današnjem stečajnom ročištu na Trgovačkom sudu u Pazinu, stečajni sudac Ivan Duić je već 20-ak minuta nakon početka dao zaključiti ročište. Obistinio se najgori scenarij - pulsko brodogradilište Uljanik ide u stečaj, objavio je Glas Istre.

Nisu pomogli ni Kinezi, ni optimizam ministra Horvata, a nakon što su Končar i Debeljak već davno otpali iz kombinacija, samo neko čudo moglo je spasiti Uljanik.

Uhićenja u Uljaniku Mafija Ekonomix Nacrt pljačke Uljanika: Kako su strpali milijarde u džepove

Vrlo tužno danas zvuče rezultati studije koju su Bajo i Primorac objavili davne 2011., dakle prije točno osam godina, a odnose se na hrvatsku brodogradnju. To je osam izgubljenih godina. Već tad su dali dijagnozu da brodogradilišta nisu više strateška grana, ali bez obzira na to, ta mantra je ponavljana do danas, kad je došao konačni kraj Uljanika, a istražitelji su otkrili brojne malverzacije, gradnju brodova ispod cijene, pogodovanje Uljanik plovidbi, nenamjensko trošenje subvencija...

Bajo i Primorac su još tad jasno napisali da visoke potpore brodogradilištima potkopavaju financijsku stabilnost države, a ne stvaraju nove vrijednosti, ne moderniziraju se, ne napreduju... Nitko ih nije slušao.

Analizirajući financijski položaj šest hrvatskih brodogradilišta (Viktor Lenac, Kraljevica, 3. maj, Brodosplit, Brodotrogir i Uljanik) u razdoblju od 2007. do 2010. godine, Primorac i Bajo su napisali kako su sve velike europske države (a hrvatska je brodogradnja, tad praktički cijela u državnom vlasništvu, bila peta u Europi) smanjivale broj zaposlenih, no ne i naša. Hrvatska se ponašala kao pijani milijunaš.

"U usporedbi s drugim zemljama, koje značajno smanjuju broj zaposlenih (Poljska, Rumunjska, V. Britanija), u Hrvatskoj je broj zaposlenih još velik, a podaci su kontradiktorni", piše ovaj dvojac u studiji pa nastavlja:

Uljanik | Author: Privatni arhiv Privatni arhiv

"Prema informacijama iz godišnjih izvješća, u šest hrvatskih brodogradilišta bilo je 2010. zaposleno ukupno 11.195 djelatnika. Što više, čini se da financijska kriza nije značajno utjecala na broj zaposlenih jer se u dvije godine broj smanjio tek za 317 zaposlenika", rekli su znanstvenici, koji su već tad upozorili na to da se brodogradilišta ne prilagođavaju.

U jesen te 2011. najveću vrijednost i broj narudžbi ima Uljanik (422 mil. dolara), a slijede Brodosplit (287 mil. dolara), 3. maj (263 mil. dolara), Brodotrogir (110,7 mil. dolara) i Kraljevica (88,8 mil. dolara). Knjiga narudžbi Brodogradilišta "Viktor Lenac" prazna je za 2012. i 2013...

Ukupan broj zaposlenih u europskoj brodogradnji smanjen je s 148,8 tisuća u 2007. na 114,5 tisuća u 2010., odnosno za 34,3 tisuće u samo četiri godine. Europa je bila fleksibilna, a Hrvatska - prema običaju - kruta.

"Najveće smanjenje bilježi Poljska za čak 10 tisuća, V. Britanija za 5 tisuća i Njemačka za 4,5 tisuća. Smanjenje je posljedica financijske krize koja je uvjetovala restrukturiranje i smanjenje troškova brodogradilišta, a posebice troškova rada. Dodatni razlog za štednju je i rastuća konkurencija azijskih brodograditelja koji preuzimaju vodeću ulogu u svjetskoj brodogradnji", pišu Bajo i Primorac.

No mi smo se ponašali kao da nema krize, kao da ne nadiru Korejci i Kinezi, kao da račun nikad neće doći na naplatu.

Brodogradnja u Hrvatskoj - kažu ovi ekonomisti - izravno ovisi o financijskoj potpori države - odobrenim jamstvima i subvencijama.

Bez državnih jamstava brodogradilišta bi se teško zaduživala. Od 2007. do 2010. brodogradilišta su ostvarila 4 mlrd. kuna gubitaka ili prosječno godišnje po milijardu kuna, što je oko 0,3 posto tadašnjeg godišnjeg BDP-a. Poslovni prihodi nisu dostatni za financiranje poslovnih rashoda, a financijski prihodi manji su od financijskih rashoda uglavnom zbog visokih rashoda za kamate na zaduživanja brodogradilišta.

Uljanik Arsenal Top News Jedan detalj otkriva tko je kriv za propast Uljanika

Dakle, cijela dijagnoza bila je postavljena već tad. To bi bilo usporedivo sa situacijom u kojoj nekom pacijentu biva dijagnosticiran rak u početnoj fazi, kad ga se, brzom, odnosno pravodobnom intervencijom može ukloniti, nakon čega se nastavlja normalan život, no pacijent se na dijagnozu oglušuje i nastavlja, bez operacije, sa starim životom - pa dok ide - ide. Zato što se boji operacije. Koja bi bila teška, ali spasonosna... Pacijent se odlučuje živjeti s lijekovima koji ublažuju bol.

"Država već dugo podupire zaduživanje brodogradnje financijskim i činidbenim jamstvima. Od 1997. do 2011. brodogradilištima je odobrila 35 mlrd. kuna jamstava, od toga 18,3 mlrd. financijskih i 16,8 mlrd. kuna činidbenih. Državna jamstva brodogradnji prosječno godišnje čine oko 0,9% BDP-a - pišu Bajo i Primorac, koji su bili na pragu razbijanja još jednog mita", onoga o značajnom udjelu brodogradnje u BDP-u, ali ga zbog nedostatka podataka nisu mogli dokazati. 

"Ukupni gubici i dodijeljene državne potpore brodogradnji umanjuju vrijednost ukupnih godišnjih isporuka. Naime, samo u 2007. ukupni gubici i potpore veći su od ostvarene vrijednosti isporuka, u 2008. čine 67%, a u 2009. su 49% vrijednosti isporuka. Analiza bi bila cjelovitija kad bi postojali podaci o visini uvezenih inputa koji se koriste u brodogradnji. Vrijednost uvezenih inputa vjerojatno bi samo dodatno potvrdila činjenicu da veći broj brodogradilišta ne stvara značajnu dodanu vrijednost i ne pridonosi rastu BDP-a", stoji u radu.

Brodogradilište "Uljanik" | Author: Duško Marušić/Pixsell Duško Marušić/Pixsell

"Uvezeni inputi" su dijelovi brodova koji se ne proizvode u Hrvatskoj. To, dakle, znači da smo cijelo vrijeme hranili jednog Moloha, vjerujući da je on važan za cijelu zemlju, iako bi bilo neusporedivo pametnije da su, postupno, neproduktivni dijelovi te industrije zamjenjivani za nešto produktivno.

Danska ili Finska daju dobre primjere kako je to moguće, no kod nas na nešto takvo ni jedna vlada nije ni pomišljala, a ni uprava Uljanika. Danas se opet izvlače stare ideje kako bi Uljanik mogao graditi brodove za državnu Jadroliniju, što je staro i neodržano obećanje kojim se daje lažna nada.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
  • Avatar Potrčalo
    Potrčalo 13:53 13.Svibanj 2019.

    Sve krpelje (od sitnih socijalnih pomoći do brodogradilišta) koji cicaju državni proračun treba odstraniti. Tek tada se može stvoriti situacija da se počne vrednovati rad.

  • Milan.banijac 10:03 13.Svibanj 2019.

    I BRODOGRADNJA ODE NIZVODNO, KAO I OSTALE FIRME. PLENKI KADA ĆEMO SE ODLIJEPIT ODI DNO DNA I KRENUTI PUT NAPRETKA. MORA SE ZAUSTAVITI ISELJAVANJE NAJVITALNIJEG I OBRAZOVNOG DIJELA STANOVNIŠTVA, A POLJA U LIJEPOJ NAŠOJ ZAUZIMAJU ŠUMARCI I GRMLJE. MORAM PRIZNATI ... prikaži još!TI DA JE OVAKOVO STANJE NEIZDRŽIVO.