Prema nedavno provedenom istraživanju koje je naručila britanska dobrotvorna organizacija Barnardo's, većina žena u prosjeku novi odjevni predmet odjene sedam puta prije nego ga baci u stražnji dio ormara, da bi na kraju završio u smeću.
Prekidanje takve rasipnosti nit je vodilja sve više modnih brendova koji nude alternative tzv. "brzoj modi" - trendi metodi bacanja odjeće kakvu prodaju jeftinije, pomodne modne marke. Među alternativnim, navodno etičnim online trgovcima iskazali su se dosad Zady, Cuyana, Of a Kind, Everlane i The 30 Year Sweatshirt.
Ponašanje vodećih modnih marki, koje predvode u poticanju loših navika, sve više otvara vrata etičkim tvrtkama.
Prošle godine mnoge je oduševio dokumentarac "The True Cost" koji je široj publici pokazao koji utjecaj na okoliš, ali i siromašna društva, ima jeftina, trendi odjeća koju svi neprestano kupuju.
Uz to, u posljednja dva tjedna H&M je priznao da je u svojim tvornicama u Turskoj otkrio sirijsku djecu izbjeglice, a istodobno je svijet potresao požar u tvornici jednog od njihovih dobavljača u Bangladešu, pri čemu je živote izgubilo više od 100 ljudi.
U međuvremenu, nove tvrtke koje su se usredotočile na trajnost i kvalitetu svojih proizvoda, tvrde da se njihov uspjeh temelji na činjenici da čine upravo suprotno od onih koji osiguravaju "brzu modu", tj. rade visoko kvalitetnu odjeću na održiv način, s tim da je i dalje pristupačne cijene.
Tom Cridland, 25-godišnji britanski dizajner i poduzetnik, osnovao je 30 Year Sweatshirt prošlog ljeta kako bi ukazao koliko je zastario uobičajen način proizvodnje u tekstilnoj industriji.
Naime, nakon svega nekoliko nošenja, odjevni predmeti iz programa brze mode djeluju iznošeno i "ofucano", a za razliku od toga, njegovi ručno rađeni komadi, od portugalskog i talijanskog pamuka, ne izlaze na tržište prije nego prođu tretmane koji eliminiraju skupljanje materijala.
Njegova tvrtka, uz to, obvezuje se da će osigurati besplatne popravke svoje odjeće sve do 2046. godine.
"Mi ne tvrdimo da smo prvi koji su napravili majice koje će trajati 30 godina. Ali pokušavamo obrazovati mlade potrošače o tome kako brza moda funkcionira. Osobno sam želio postići da etički izrađena odjeća djeluje manje kao potrošna roba", objašnjava Cridland.
Mladi poduzetnik isto tako tvrdi da postoji tržište za trajnu odjeću, a da ima pravo dokazuje i podatak da je dosad prodao više od 5000 pulovera. Očekuje da će u 2016. godini ostvariti milijun dolara prihoda, a krajem ovog mjeseca će lansirati i 30 Year T-shirts i jakne.
Samo da napomenemo da su u njegovoj odjeći dosad viđeni Leonardo DiCaprio i Hugh Grant.
Online etička trgovačka marka Cuyana također prodaje odjeću koja bi trebala dulje trajati, a njihov slogan je: "manje boljih stvari". U ponudi imaju elegantne, ženstvene ženske komade (da, nude svilu, kašmir i mekanu kožu), od vrhunskih materijala koje uvoze iz Argentine, Italije, Španjolske i Škotske.
Iako Cuyana nudi transparentan uvid u rad svojih tvornica, u tome je najdalje otišao Zady na čijim stranicama možete vidjeti i pozadinske priče i fotografije izrade odjeće za svoje kupce.
Ako platite više, razmislit ćete o investiciji i pažljivije birati
"Najvažnije nam je da osiguramo izdržljivi proizvod po pristupačnoj cijeni koji će stvarno dugo trajati. No dugoročno nam je važno i da izgradimo snažnu vezu s kupcima, koji će nam vjerovati da proizvodimo kvalitetne proizvode na održivi način", objašnjava Karla Gallardo, suosnivačica Cuyanae.
Nije slučajnost što su Cuyana i Tom Cridland odlučili svoje proizvode nuditi online, jer izbacujući troškove iznajmljivanja prostora, veleprodaje i maloprodaje, njihovi proizvodi se mogu prodavati po nižoj cijeni generacijama koje su navikle na jeftinu odjeću.
Ako pogledamo kataloge odjeće iz 1990-ih ili magazine iz 1980-ih, vidjet ćemo da se većina odjeće proizvodila u zemljama u kojima se prodavala.
Danas to nije slučaj. A isto tako je pala kvaliteta, kao i očekivanja kupaca u pogledu cijene.
Na posljednjem možemo najviše zahvaliti globalizaciji modne industrije, te činjenici da su proizvodnju prebacili u siromašne zemlje u kojima radnici, a često i djeca, rade za mizerne svote, a u kojima proizvođače ne sputavaju ni propisi o zaštiti okoliša, o kojima trebaju voditi brigu kod kuće.
Zapadnjaci istodobno kupuju više odjeće nego ikad.
Amerikanci danas kupuju u prosjeku 64 odjevna predmeta i više od sedam pari cipela godišnje, što je duplo više nego su kupovali 1990-ih. To pokazuje da je nestala kultura štednje za manji broj skupljih komada koji su se automatski i dulje nosili, piše Atlantic.
Gallardo i Cridland napominju da je vrijeme za promjenu, a ona se neće dogoditi ako kupci ne dobiju alternativnu ponudu poput njihove.
"Potrošače se potiče da kupuju puno trendi odjeće. A naša je dužnost, kao trgovaca, da to promijenimo, ponudimo im kvalitetnije, skuplje artikle i da ne zanemarujemo održivu proizvodnju", kaže Gallardo.
"Postoji rastući trend ekološke osvještenosti, te raste potreba za rukotvorinama. Sve više ljudi odbacuje masovnu proizvodnju zbog estetskih razloga i zbog izrabljivanja do kojeg dolazi u sustavu brze mode", tvrdi profesorica sociologije i ekonomije iz Bostona, Juliet Schor.
Naravno, teško da ćete tek tako, impulzivno kupiti haljinu za 215 dolara, no to je upravo ono što novi, etični trgovci i žele postići.
"Brza moda na odjeću gleda kao na nešto za jednokratnu uporabu. Tu odjeću obučete jednom ili dva puta i bacite. No ako razmišljate o odjeći kao investiciji i spremni ste platiti malo više, pažljivije ćete izabirati", smatra Gallardo.
