Sjedinjene Američke Države redovito se nalaze pri vrhu ljestvice najpretilijih država na svijetu. Studije pokazuju da je oko 35 posto Amerikanaca pretilo, a stručnjaci tvrde da ovom trendu najviše pridonose loša prehrana i manjak fizičke aktivnosti.
Amerikanci su u posljednjih nekoliko godina shvatili koliko im štete nanosi loša prehrana te su se okrenuli zdravijoj. Između ostalog, izbacili su iz prehrane sokove koji sadrže šećer.
Tu na scenu stupa LaCroix, američki proizvođač mineralnih voda, koji se na tržištu nalazi već 30 godina, no tek su nedavno zasjeli na prvo mjesto najprodavanijih sokova u Americi baš zahvaljujući američkom snu o zdravijem životu.
Ova kompanija proizvodi sokove bez šećera i umjetnih zaslađivača, a nudi tridesetak različitih okusa.
LaCroix je 2010. godine zaradio oko 65 milijuna dolara, a 5 godina kasnije ta brojka narasla je na 226 milijuna te LaCroix danas drži 25 posto američkog tržišta sokova. Tijekom istog perioda vrijednost dionica ove kompanije narasla je za gotovo 300 posto.
No, još zanimljivije u cijeloj priči je da se LaCroixov vrtoglavi uspon dogodio bez tradicionalnog oglašavanja kakvo bi se očekivalo od proizvođača sokova. Coca Cola i Pepsi, na primjer, ulažu milijune u oglašavanje i poznati su po svojim reklamama za koje angažiraju slavne osobe.
"Danas vladaju milenijalci. Proizvodi moraju biti autentični jer milenijalci ne 'padaju' na tipično oglašavanje", rekao je Duane Stanford, urednik Beverage Digest lista.
LaCroix je osvojio tržište razigranim pakiranjem u jarkim bojama, a umjesto standardnog oglašavanja na televiziji, oni su targetirali društvene mreže.
"Milenijalci misle da je LaCroix njihovo otkriće, nešto o čemu pričaju samo oni i njihovi prijatelji, baš zato što ne guramo naš brend svugdje", objasnio je Stanford.
Ova kompanija je umjesto plaćanja reklama na televiziji ili zakupa oglasnih površina uložila u poznate blogere i zvijezde na Instagramu kako bi promovirali njihov proizvod. Rezultat nije izostajao - LaCroix je od omiljenog pića prerastao u statusni simbol.
