Ekonomix
472 prikaza

Radikalna knjiga: Kako radnici mogu postići više nego sindikat

Priručnik za radnike
1/2
Screenshot
Sindikati su često spremni raditi ustupke poslodavcima i birokratizirani su, ali postoji bolji način za postizanje ciljeva

Nešto prije nego što je 20.000 Googleovih zaposlenika prošle jeseni napustilo svoja radna mjesta da bi prosvjedovalo protiv poslodavca zbog seksualnih maltretiranja, počela je žestoka rasprava među stotinama radnika koji su sastavljali popis njihovih zahtjeva.

Neki su radnici tvrdili da se mogu izboriti za pravedniju politiku plaća i odštete za uznemiravanje tako da podnose tužbe ili da osnuju sindikat, piše New York Times.

No, argument kojem su dali prednost, pogotovo zato jer je rasprava eskalirala, bio je da će takav pristup biti beskoristan, govori dvoje ljudi koji su bili uključeni u tu raspravu i koji su željeli ostati anonimni. Oni koji su se zalagali za manje formalno organiziranje, tvrdili su da će uspjeh postići već tako da samo pruže masovni otpor ili da prijete da će to učiniti.

Kako će izgledati uredski radnici POGLED U BUDUĆNOST Top News Prestrašno: Ovako će izgledati uredski radnici za 20 godina!

Ovo gledište, zasnovano je na stoljetnim idejama i nije se pojavilo niotkuda. Takva ideja prvi se put pojavila u knjizi 'Labour Law for the Rank and Filer' ili kako bi se moglo prevesti 'Zakon o radu za obične zaposlenike' u čijem podnaslovu piše: 'Kako izgraditi solidarnost i ostati čist pred zakonom', koju su mnogi Googleovi zaposlenici očito pročitali.

Njeni autori su dugogodišnji povjesničar rada, Staughton Lynd, i organizator, Daniel Gross. Oni se pozivaju sa snagu udruživanja koja je početkom 1900-ih popularizirala Industrijske radnike svijeta, radikalnu radničku skupinu poznatu kao Wobblies koja se opisala kao oponenti klasičnih sindikata.

Knjiga je „nevjerojatno korisna u razmišljanju kroz opcije djelovanja, načine izgradnje kolektivne moći i radnicima koji često nisu upoznati s radnim pravom, daje znanje koje mogu usmjeriti u lakše donošenje odluka“, rekla je Meredith Whittaker, koja je u srpnju napustila Google nakon više od desetak godina u kompaniji.

A Googleovi djelatnici nisu jedini koji su crpili inspiraciju iz knjige. Radnici u crowdfunding kompaniji Kickstarter, u kojoj je krenula sindikalna kampanja, također su proučavali tu knjigu. Organizatori jedne od najvećih pobuna vozača Ubera, također su rekli da su ideje iz knjige utjecale na organizaciju pobune.

Labor Law for the Rank and Filer | Author: Screenshot Screenshot
Ares Geovanos, dugogodišnji volonter Koalicije Tech Workers, koja nastoji organizirati radnike u cijeloj grani, rekao je ključnu tvrdnju iz knjige - da posvećena skupina zaposlenih može postići više akcija kao što su štrajkovi, nego što mogu formalnim naporima za osnivanje sindikata. Geovanos je djelomično stekao simpatije i zato jer ta tvrdnja odražava stvarnost: većina tehnoloških radnika tradicionalno se nerado organizira.

Rekao je da je prvi put naišao na "Zakon o radu za obične zaposlenike", dok je putem interneta tražio vodič za samostalno organiziranje. Kasnije je njegova grupa vodila treninge temeljene na knjizi i koju su pohađali Googleovi radnici.

Lynd i Gross objavili su praktični vodič za organiziranje svojevrsne revolucije na radnom mjestu koja onemogućuje ravnotežu moći između menadžmenta i rada.

Objašnjavaju, primjerice, kada radnici u štrajku uživaju jaku pravnu zaštitu (primjerice zbog nepoštene radne prakse poput osvete) i kad su izloženiji (ako su štrajkovi usredotočeni isključivo na ekonomske zahtjeve). Oni raspravljaju o okolnostima pod kojima radnici mogu prenijeti svoje probleme medijima, organizirajući tiskovne konferencije poput jednog kafića koji je otkrio grozne higijenske uvjete rada, štakore i žohare s kojima se bore.

Radnici Polako i sigurno Ekonomix Smijali smo im se, a sad nas svi prestižu

Ali u širem smislu, knjiga služi kao polemička suprotnost glavnom „poslovnom sindikatu“ s onim što Wobblies nazivaju „solidarni sindikati“ - odnosno, radničke grupe koje prema saveznom zakonu obično nisu certificirane kao ekskluzivne agenture pregovaranja i zato ne moraju imati određeni broj članova.

Poslovni sindikat "odozgo kontroliraju službenici i osoblje obično bijeli muškarci koji nisu u redovnom radnom odnosu", pišu Lynd i Gross.

Autori knjige tvrde i da je sindikat obično preokupiran postizanjem pregovaračkog sporazuma koji zahtijeva da se radnici odreknu prava na štrajk ili bilo kakvih utjecaja na glavne poslovne odluke u tvrtki.

Kada postoje problemi na radnom mjestu, oni pišu, "članu sindikata da zove upravitelja ili menadžera i nadaju se da će neki birokratski proces isključen iz procesa rada, ispraviti pogrešno."

U solidarnom sindikatu, nasuprot tome, radnici "zajedno odlučuju o tijeku izravne akcije kako bi ispravili pogrešno, i tu promjenu provode sami radnici." Klasični sindikati mogu tražiti pismene sporazume s upravom, ali mrze poduzimati sveobuhvatne promjene što nosi rizik da počnu ugađati menadžmentu.

Štrajk | Author: Dino Stanin (PIXSELL) Dino Stanin (PIXSELL)

Gospodin Lynd, koji će u studenom napuniti 90 godina, nešto je slično Forrest Gumpu u progresivnoj politici. Predavao je povijest na Spelman Collegeu u Atlanti ranih 60-ih i bio direktor programa Freedom Schools u Mississippiju, kamo je dovodio aktiviste iz cijele Amerike kako bi pomagali podučavati i organizirati afroameričke studente.

Kao vanjski predavač počeo je raditi na Yaleu 1964. godine, ali bez perspektive stalnog radnog odnosa nakon što je tijekom rata u Vijetnamu putovao u Hanoi s antiratnim aktivistom Tomom Haydenom.

On i njegova supruga Alice preselili su se u Chicago, ali mučili su se kako bi dobili još jedno mjesto na fakultetu.

"Izbacili su me iz sveučilišta", rekao je prof. Lynd. Lynd koji je kasnije pohađao pravni fakultet, a sredinom 1970-ih preselili su se u Youngstown, Ohio, gdje je Lynd zastupao radnike i kasnije zatvorenike i tamo su ostali živjeti.

Novac, ilustracija Ekonomix Plaće uhljebima rastu kao lude - što su sindikati prešutjeli

Prvo izdanje "Zakon o radu za obične zaposlenike" objavljeno je 1978. godine.

Početkom 2000-ih, tijekom putovanja u Brooklyn na konferenciju, upoznao je Daniela Grossa, koji je od njega mlađi skoro pola stoljeća. Ostali su u kontaktu nakon što je Gross počeo raditi u Starbucksu, gdje je otpušten 2006. godine, pomažući voditi sindikalni savez koji je tamo osnovao.

"Bio sam tamo najbolji barist a onda su odjednom pomislili da sam zaboravio skuhati šalicu kave", rekao je Gross. Starbucks je odbio komentirati ovaj članak, ali su tad rekli da je Gross otpušten zbog neprimjerene primjedbe menadžeru. Gross rekao je da je neprimjerena primjedba bila to što je molio da ne otpuste njegovog kolegu.

Ivan Pardo, vođa Rideshare Drivers Uniteda, skupine koja predstavlja više od 5000 vozača Ubera i Lyfta u Južnoj Kaliforniji, rekao je da su stavovi gospodina Grossa, s kojim redovno razgovara, "definitivno način na koji i sam razmišlja."

Pardova grupa kritizirala je napore redovnih sindikata da sklope ugovor s Uberom i Lyftom koji bi vozačima omogućio organizaciju, ali su zauzvrat zahtijevali da se odreknu drugih prava.

Zdravko Marić i Andrej Plenković Manje novca Ekonomix HDZ-u se lokalni šerifi obijaju o glavu - zbog njih plaće ne rastu

Rekao je da mu je Gross pomogao uvjeriti se da vozači mogu imati utjecaja tako što će izgraditi vlastitu organizaciju, štrajkati i prosvjedovati, a ne čineći ikakve ustupke menadžmentu.

Problem klasičnih sindikata su stalni izbori i hvatanje brojki članova. Za razliku od njih solidarni sindikati godinama mogu izazivati poslodavce bez ikakvih izbora.

"Ono što rade zaposlenici Ubera i Lyfta, je vrlo robustan i elastičan otpor i vrlo ga je teško iskorijeniti. Ne postoji nijedna ustanova koja će ga jednog dana opozvati."

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.