Austrijski Industriemagazin zabilježio je da "Kinezi ipak neće spasiti Uljanik", o sudskom rješenju stečaja brodogradilišta koje je proizvodilo čak 163 godine pisali su i mediji u Njemačkoj, čak i francuski Le Figaro. Stari francuski dnevnik uočio je i to da sada o koncu visi i sudbina "3. maja" i da je u Hrvatskoj riječ o posljedicama restrukturiranja brodogradnje koja zapošljava 7000 ljudi direktno, a posredno još tisućama kod kooperanata.
U Puli je gradonačelnik proglasio dan žalosti, zbog čega ga psuju zbog navodnog licemjerja, optužujući da je njegova stranka uništila Uljanik. Premijer smatra da najveći svjetski brodograditelji iz Kine tek trebaju reći svoju posljednju riječ, čemu također mnogi ne vjeruju, posebno što je riječ o razvoju situacije tijekom nekoliko vlada.
Express zato donosi nekoliko komentara ljudi koji ni na koji način nisu uvjetovani interesima ili odgovornosti za propast, bolje reći uništenje brodogradilišta koje je radilo od 1856. godine do 13. svibnja 2019. Ekonomski stručnjak Marinko Škare za Lider je napisao da otvaranje stečaja, istina, ne mora biti kraj, ali da nije ista stvar pokušati prodati tvrtku koja je otklizila u stečaj. A tko je kriv?
"Zna se tko je vlasnik i teze Vlade da nije odgovorna su naravno deplasirane. Naravno da je odgovorna. Stvar je tim i gora što kao vlasnik šaljete poruku ili da vas ne zanima što se događa s vašim vlasništvom (prema modelu prije 90-ih) ili da ne znate upravljati vlasništvom. Kao Vlada koja bi se trebala u okviru svojih ovlasti brinuti za blagostanje svojih građana, radnike Uljanika je pustila na ulicu i rekla im da se mogu obratiti Zavodu za zapošljavanje. Sam čin pokazuje stav Vlade prema radnicima i njihovim obiteljima", napisao je.
Škare je spomenuo i nešto što se u medijima neće tako lako vidjeti.
"Većina nacionalnih medija je povela odmah hajku prema Uljaniku koristeći deplasirane teze o spalionici novca poreznih obveznika", napisao je, a onda udario kontru takvim tumačenjima Uljanika kao brodogradilišta koje samo što nije trebalo spaliti:
"Uljanik i čitava brodogradnja je to zaista i bila u zadnjih nekoliko godina kroz loše izabrani poslovni model. No, ako se želi napraviti pošteni izračun, onda neka mediji naprave ekonomsku kalkulaciju od 1990. do danas koliko je novca poreznih obveznika Uljanik zaista spalio, a koliko je novca uprihodio u državni proračun i direktno/indirektno stvorio u BDP-u Hrvatske i kolika je potencijalna važnost Uljanika u budućnosti za hrvatsko gospodarstvo."
O tome je prije nekoliko mjeseci za Express govorio Ljubo Jurčić, navodeći da je brodogradnja u Hrvatskoj izgubila smisao kada se s proglašenjem neovisnosti sve počelo kretati prema praktičnom uništenju Brodarskog instituta i prestanka vođenja brodogradilišta na taj način da se kroz njih pokreće sva sila drugih industrija, prizvodnje, tehnologije i znanosti. U takvim uvjetima, rekao je, čak više nije niti bitno da li brodogradilišta sama po sebi donose profit, jer se zarađuje u nebrojenim drugim tvrtkama.
Škare se pak pita kakav je to osjećaj kad ste na čelu države u vrijeme kad u stečaj ode brodograđevni div koji je toliko učinio po ekonomiju ove zemlje i koji je do stečaja uspio preživjeti dva svjetska i domovinski rat. Škare na kraju pronalazi sućut samo za jedne:
"Oni koji su 30 do 40 godina izgrađivali Hrvatsku i nemaju povlaštene mirovine, ali tada, dok su gradili, nitko ih nije spominjao, nitko im nije rekao niti bravo ili hvala, ali su u svim hrvatskim županijama uživali u plodovima njihova rada kroz udio u BDP-u i poreznu raspodjelu."
Zanimljivo je da smo najveću kritiku inertnosti radnika sve do trenutka dok nije bilo kasno, pronašli kod lokalnih predstavnika Socijalističke radničke partije, na stranicama istarskog Regional expressa.
"Mi se u SRP-u prirodno solidariziramo s radnicima i njihovim obiteljima. Mnogi od njih sada su se našli na beznadnom položaju, međutim ne možemo zatvoriti oči i ne reći da su radnici napustili svoj klasni identitet i prihvatili nacionalistički. Radnici Uljanika vlasnici su 47% dionica i nedopustivo je da ih nije bilo briga što se s poduzećem događa, sve dok je plaća stizala. Također, gdje su bili ti radnici kad su se u Puli, Istri i Hrvatskoj gasila proizvodna poduzeća. Nisu se čuli kad se zatvarao Siporex, Industrochem, Astra, mljekara, drvena industrija, Duga, tvornica za preradu ribe, štamparija, trikotaža Olga Ban i ostali. Tada se oni nisu čuli, a sada se više nema tko čuti. U svakom slučaju svijest o pripadnosti klasi rada, klasi izrabljivanih danas je na nižoj razini od one prije jednog stoljeća", prenio je list stav Davora Rakića, predsjednika SRP-a u Puli.
SRP radnike, međutim, ne ističe niti kao prve, kamoli najveće krivce.
"Ovo je završni čin jednog plana koji je izvršen zadnjih 30 godina da se u potpunosti poništi cijela industrijska proizvodnja koja je napravljena u ovoj zemlji", dodao je Rakić.
"Uništavanje Uljanika nije slučajnost, to je trend koji je prisutan od secesije i kontrarevolucije 90-ih godina prošlog stoljeća. Po istom modelu uništeno je na stotine industrijskih, turističkih i infrastrukturnih subjekata i ukinuto oko 700.000 radnih mjesta. Uljanik je bio presnažan zalogaj da bi to uspjelo na početku. Trebalo ga je najprije izmoriti. Još prije 20-ak godina pojavile su se prve naznake kako Uljanik treba dislocirati, što je bio pokazatelj u kojem pravcu će se događaji odvijati", rekao je član Predsjedništva SRP-a Vladimir Kapuralin.
"Jedni bacaju krivicu na druge, a čistih i nedužnih nema. Uprava je kriva za poteze koje je vukla. Država je kriva zbog vazalnog odnosa prema EU, ali i zbog nezainteresiranog ponašanja za ovaj slučaj. Sindikati se nisu pokazali na nivou na kojem su trebali. Od krivice ne može biti oslobođena ni lokalna vlast jer su se događaji odvijali pred njenim očima, a od njih su još prije 20-ak godina krenule prve ideje o potrebi preseljenja Uljanika i prenamjeni zemljišta za turističku namjenu", dodao je.
Damir Kajin je bio i žešći, rekao je da bi se samo lud čovjek mogao složiti s IDS-ovim prebacivanjem odgovornosti na Vladu za propast Uljanika. Koga je sve pobrojao kao krivce, detaljno i kronološki, možete pogledati ovdje.
