Paviću, kako za povlaštene ima novca, a za ostale ne?

Mirovinska reforma koju predlaže ministar Marko Pavić nije reforma, već čista klasična pljačka novca građana. Može on govoriti u nedogled da ovim mjerama spašava naše mirovine i da bez tih mjera nećemo imati ni tu sirotinju kojoj se nadamo jednog dana kad prestano raditi, ali gola činjenica je da pljačku pokušava upakirati u nekakav reformatorski celofan. Na njegovu nesreću, nismo svi glupi i nismo vesla sisali da ne možemo prepoznati kad nas netko mulja.

Građani Hrvatske već su toliko puta opljačkani raznim pretvorbama, privatizacijama, reformama i sličnim 'akcijama' vladajućih garnitura i od najboljih smo naučili prepoznati znakove pljačke. 

U cijeloj priči u kojoj Pavić nemušto objašnjava zašto će naše mirovine biti za nekih 500-600 kuna manje od današnjih mirovina, koje su već sada tako bijedne da će naše za 20 ili 30 godina biti valjda sto kuna, svakom pristojnom građaninu bode oči činjenica da se ne diraju povlaštene mirovine, odnosno mirovine koji nisu zaista zarađene, nego su određene nekom uredbom.

Prema posebnim propisima, povlaštene mirovine, osim branitelja, koji su najbrojniji, dobivaju i saborski zastupnici, akademici, pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, bivši jugoslavenski časnici, domobrani iz doba NDH, bivši politički zatvorenici. 

Povlaštene mirovine Top News 'Mi se ne sramimo, zaslužili smo mirovine od 10.000 kuna!'

Građani Hrvatske tako plaćaju razno razne društvene kaste među kojima je ogroman dio onih koji nikada nisu od jedne kune stvorili dvije kune, ali zato vrlo rado uzimaju i do deset puta više kuna nego oni koji su cijeli život radili, poticali rast gospodarstva i desetljećima radili u realnom sektoru, koji je zapravo jedini pokretač kakvog takvog gospodarstva u Hrvatskoj. 

Ukratko, dio tih ljudi, recimo saborski zastupnici koji nikada nisu nigdje drugdje radili osim u svojim strankama, koje su ih kasnije zbrinule u saborskim klupama, nikada nisu ni uplatili ništa u državni proračun ni u mirovinsko jer njihove plaće se cijeli njihov radni vijek financiraju iz državnog proračuna, kojeg pune građani. 

To čak ne bi bio problem da su za vrijeme svog rada ovu državu odveli naprijed, da su je preporodili i da nas stalno ne dijele na "svoje i njihove". No, ne samo da ništa od toga nisu napravili, nego su nas unazadili, a koliko vidimo, malo tko od njih dolazi uopće na posao, tj. na svoje mjesto u klupu u Saboru. Za razliku od ostalih radnika, njih se neće kazniti, neće dobiti otkaz i neće im se smanjiti plaća, ali njih će njihova 'zlatna mirovina' čekati.

Zanimljivo je da nitko iz vladajuće strukture ni ne pomišlja da bi dirnuo u povlaštene mirovine, koje su valjda zapisane u kamenu i na nas će se srušiti pakleni oganj ako se takvima uzme samo jedna kuna.

Da se razumijemo, nije problem nagraditi nekoga tko je to zaista zaslužio, ali primjerice akademici nigdje u svijetu ne dobivaju povlaštene mirovine. Oni su naprosto tijekom svog radnog staža pristojno plaćeni, njihovo znanje i iskustvo se cijeni u njihovim radnim godinama. Naravno, vrijedi napomenuti da su dobar dio hrvatskih akademika s povlaštenim statusima članovi stranaka, koje su im se zapravo povlaštenim mirovinama odužile za kojekakve usluge, glasove, dizanje ruku i slične stvari.

Poseban problem u svemu ovome je što je većina onih s povlaštenim statusima još uvijek u godinama kada mogu još raditi i svojim radom doprinijeti zajednici. Ali, dok im država daje pretjerane ekonomske beneficije i dok uživaju bizarno velike povlastice, oni nemaju apsolutno nikakav motiv uključiti se u ekonomske procese i dati svoj doprinos u stvaranju novih vrijednosti. 

Uz sve ovo i činjenicu da je hrvatski narod sve stariji i da bilježimo negativne demografske trendove, doći će vrijeme kada neće biti novca za nikakve mirovine, a Paviću tada neće pomoći ni ako odluči da u mirovinu idemo sa 85 godina.