Nakon što su u javnost procurili dokumenti panamske odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca mnogi su se pitali zašto je i kako baš Panama postala jedna od najprimamljivijih poreznih oaza.
Sve je počelo 1919. godine kada je Panama počela registrirati strane brodove kako bi pomogla američkom naftnom divu Standard Oil da izbjegne plaćanje poreza.
Nakon par godina Panama je uvidjela da se pravila igre koja su vrijedila za minimalan porez na poštarinu, mogu primijeniti i na offshore kompanije. Prema norveškoj studiji iz 2013. Wall Street je zbog svog interesa pomogao Panami da donese zakon koji će omogućiti svima da anonimno u par koraka osnuju kompaniju koja neće morati plaćati porez. Do 1970. tu su mogućnost koristili tek rijetki, a onda je skočila cijena nafte i Panama je za tvrtke iz cijeloga svijeta postala najpoželjnija destinacija.
Nakon toga Panama je donijela zakon kojim se jamči potpuna zaštita privatnih podataka kompanija i njezinih vlasnika. Tim zakonom propisano je i da se imena dioničara neće javno objavljivati. Za sve prekršitelje propisane su stroge kazne.
Na cijelom svijetu postoji samo jedan sud, onaj u Panami, koji može doći do tih privatnih podataka i to samo ako postoji sumnja na terorizam, trgovinu drogom ili neka druga teška optužba koja, zanimljivo je, ne uključuje utaju poreza.
Zbog primamljivih zakona koji jamče potpunu privatnost o stanju offshore bankovnog računa pojedinaca i kompanija, od 1982. do danas u Panami je otvoreno više od 100 različitih ureda banaka iz cijeloga svijeta.
Pascal Saint-Amans, glavni OECD-ov porezni stručnjak, izjavio je za BBC kako je Panama još jedino mjesto za koje ljudi vjeruju da u njemu mogu sakriti svoj novac.
Jolyon Maugham, odvjetnik specijaliziran za porezne prijevare, rekao je kako je Panama najveći negativac u ovoj priči. Ona ne pridonosi globanoj ekonomiji i kao takva privlačna je samo onima koji isključivo gledaju svoju osobnu korist.
