Ekonomix
2428 prikaza

Čovjek koji je prvi srušio Gazdu priča o Agrokoru i Borgu

Branko Roglić
Borna Filić/PIXSELL
Branko Roglić u ožujku 2017. prvi je aktivirao mjenice i tako pokrenuo pad carstva Ivice Todorića

Branko Roglić je cijeli svoj poslovni vijek posvetio poduzetništvu. Za razliku od mnogih hrvatskih "blic poduzetnika" koji pozitivno posluju, slučajno ili ne, tijekom vladavine određenih političkih opcija, Roglić od sredine 80-ih godina prošlog stoljeća bilježi konstantan poduzetnički uzlet. Njegov Orbico premašuje dvije milijarde eura godišnjeg prometa, a s ulaskom u Bjelorusiju poslovat će s 20 država diljem Europe.

Lani je prvi krenuo u naplatu svojih potraživanja prema Agrokoru, čime je započeo i kraj do tada nedodirljivog Ivice Todorića. U Splitu je 1969. diplomirao elektrotehniku, no poduzetništvo je njegova strast. Iako je konstantno na listi najbogatijih Hrvata i posjeduje desetke jahti, kaže da ni na jednu nikad nije kročio. Živi neupadljivo te uživa u umjetninama, svojim vinima i domaćoj kuhinji.

Branko Roglić | Author: Borna Filić/PIXSELL Borna Filić/PIXSELL

Proces nagodbe za Agrokor uspješno je okončan. Domaći dobavljači su spašeni, mali dioničari ošišani, ruske banke postale su vlasnici. Kakva je po Vašem mišljenju bilanca ovoga procesa?

Reakcija Vlade u slučaju Agrokor bila je pravovremena, rekao bih, hrabra i stručno provedena. Nekontrolirani stečaj Agrokora izazvao bi domino efekt, odnosno stečajeve mnogobrojnih tvrtki i gubitak znatnog broja radnih mjesta te oštetio državni proračun. Proces je omogućio da se tvrtke restrukturiraju, a novi vlasnici će dobiti dugoročno održiva poduzeća.

Je li to najveća reforma ove Vlade, kako se hvale na Markovu trgu?

To je svakako veliki poduhvat, a reforma je u slučaju da se stvarno obračunalo s klijentelističkim načinom poslovanja. U Hrvatskoj postoje još mnoge tvrtke u kojima su vidljive natruhe socijalizma. Prave reforme zahtijevaju rasterećenje gospodarstva zahvaćanjem u troškovnu stranu proračuna, odnosno pojeftinjenjem države. Ne može se rasteretiti gospodarstvo ako se ne smanje troškovi države.

Što kažete na aferu Borg i sjene koje su pratile proces?

Afera Borg je svakako bacila sjenu na uspješno provedenu nagodbu. Možda se može opravdati nedostatkom vremena. Cijena je bila vrlo velika, ali bi u Europi bila još veća. Skromnost nam nije baš na nekoj razini.

Uljanik ide prema stečaju. Što nakon toga? Je li to bilo moguće izbjeći?

U Uljaniku su radnici bili vlasnici oko 46% brodogradilišta, imali su člana u nadzornom odboru. Kako nisu tijekom svih ovih godina vidjeli probleme, nego su sad pokrenuli štrajk protiv sebe i traže pomoć iz državnog proračuna. Izlaz je u stranoj privatizaciji, odnosno prodaji jednom ozbiljnom svjetskom brodogradilištu. Možda za 1 kunu, jer će on morati izvršiti restrukturiranje i dokapitalizaciju.

Branko Roglić, Martina Dalić | Author: Žarko Bašić/ PIXSELL Žarko Bašić/ PIXSELL

Treba li Hrvatskoj brodogradnja i može li je imati u ovakvom globalnom gospodarstvu?

Hrvatskoj treba brodogradnja, ali konkurentna i uključena u globalno tržište, vođena vrhunskim tehničkim, komercijalnim i financijskim stručnjacima.

Brodogradnja veže 38.000 ljudi - radnika, dobavljača, kooperanata... Što s tim?

Bez obzira na to koliko ljudi veže brodogradnja, sve mora biti dugoročno održivo na tržištu i ne smije se sanirati iz državnog proračuna.

Nakon svega, konačno je riješena i Petrokemija koju su preuzeli PPD i Ina. Je li to kraj nevolja za kutinsku tvrtku?

Mislim da će Petrokemija i dalje ostati problem, jer prema nedavnom članku u Jutarnjem listu, HEP je Petrokemiji odgodio naplatu duga, država smanjuje cijenu transporta plina, a Ina i PPD imaju garancije za investiciju. Gdje su tu privatizacija i strateški partner?

Naše tvrtke su danas u stranom vlasništvu - nafta i plin u mađarsko-ruskom, banke u njemačkom, talijanskom, austrijskom i mađarskom, telekomi u austrijskom i njemačkom... Jesmo li to mogli izbjeći?

Nije važno u čijem su vlasništvu hrvatske tvrtke. Važno je da su stabilne i dugoročno održive, da zapošljavaju hrvatske ljude i da hrvatskoj državi plaćaju redovito porez, a naročito da se neprestano ne saniraju iz proračuna, odnosno novcem poreznih obveznika.

Branko Roglić | Author: Borna Filić/PIXSELL Borna Filić/PIXSELL

Kakve su reforme koje provodi Plenkovićeva vlada, po dosegu, intenciji, rezultatima?

Reforme koje se provode su još nedovoljne. Skidanje tereta s leđa gospodarstva ide sporo, zato i rast GDP-a nije znatno veći. Intencija je dobra, ali trebat će, kao što sam već rekao, posegnuti za sniženjem troškova države.

Urušavanje domaćega gospodarstva prati egzodus - otišlo je 300.000 ljudi. Što će biti s našom radnom snagom?

Egzodus mladih stručnih ljudi je ono što nas sve mora zabrinuti. Već danas nam nedostaje na desetke tisuća radnika, posebice u turizmu. Izlaz je u privatizaciji svega osim Hrvatskih šuma, voda, energetike, tračnica i brodske veze s otocima. Možda je potrebno uvesti da diplomirani ljudi moraju odraditi u Hrvatskoj onoliko godina koliko su studirali kako bi opravdali besplatno školovanje.

Koliko još možemo ovako?

Ja se nadam boljem, ali ako ostane ovako, nećemo izdržati dugo.

Branko Roglić | Author: Borna Filić/PIXSELL Borna Filić/PIXSELL

Molim vas, navedite pet ključnih stvari koje bi trebalo promijeniti da Hrvatska postane prosperitetna zemlja, a naše gospodarstvo konkurentno.

Mislim da sam u tekstu već neke elemente izdvojio, ali ću ponoviti.

Prvo, smanjenje broja županija i općina, zatim restrukturiranje državnih i javnih poduzeća, kako bi se njihovi proizvodi pojeftinili, jer ulaze u cijenu svih proizvoda u Hrvatskoj. Treće, privatizirati sve, kao što sam ranije rekao, jer je privatno poduzeće učinkovitije od državnog. To je bila najveća prednost kapitalizma nad socijalizmom koji je bankrotirao. Četvrto, ukidanje velikog broja agencija, te peto, aktivirati i rasprodati državnu imovinu, dakle privatizirati.

Hrvatska je na najnovijoj ljestvici SB-a o regulativi poslovanja među ukupno 190 zemalja zauzela 58. mjesto. Lani je bila 51. Što to za nas znači, što znači za Vladu koja kaže ‘bit će bolje’?

Da, to me svakako nije razveselilo. Rekao sam da se Vlada trudi i ide u dobrom smjeru, ali presporo. Na krizu treba odgovoriti čvršće, jer konkurentske zemlje rastu brže, pa ćemo, iako rastemo, zaostati.