Ekonomix
13583 prikaza

Bogate se više ne dočekuje raširenih ruku - evo i zašto

Vozač otvara vrata limuzine
Thinkstock
Političari su nekad superbogate uvijek rado primali u svoje države, no čini se da danas to više nije tako

Odbor za vanjske poslove britanskog parlamenta u ožujku je od novinara i pisca Olivera Bullougha zatražio savjet što učiniti s prljavim ruskim novcem. Bullough je veći dio karijere pisao o financijskoj korupciji u bivšem SSSR-u, autor je i dvije knjige na tu temu, no poziv ga je iznenadio. U autorskom tekstu objavljenom u uglednom Guardianu podsjetio je da su britanski političari godinama otvoreno vabili ruske bogataše da u njihovoj zemlji kupuju sve i svašta, lakonski odbacujući navode kako to može potkopati vladavinu zakona.

Jer Rusi su ipak nosili darove. Situacija se promijenila nakon što je premijerka Theresa May nedavno rekla kako prljavom ruskom novcu nije mjesto u Velikoj Britaniji. Nakon toga brojni su zastupnici javno počeli iskazivati svoju zabrinutost zbog spoznaje da bi Putin mogao utjecati na britanske institucije. Jesmo li Putinu prodavali uže s kojim će nas objesiti, pitali su se.

Theresa May | Author: REUTERS REUTERS
Bullough je na sjednicu Odbora za vanjske poslove stigao s popisom tema o kojima je htio razgovarati. Smatrao je važnim raspraviti kako Britanija može poboljšati obranu od pranja novca, kako uvesti transparentnost i utvrditi tko je stvarni vlasnik imovine te kako natjerati zastupnike da prestanu uzimati novac od ruskih milijardera. No, pitanja koje mu je postavila Priti Patela, bivša međunarodna tajnica za razvoj, potpuno su ga razoružala. 

Patelu je, naime, zanimalo zna li Bullough koliko je točno ukradenog ruskog novca oprano u Londonu te u što je on točno uložen. 

Suočen s konkretnim pitanjima shvatio je da mu nikada nije palo na pamet istražiti stvarne činjenice pa se bacio na istraživanje. 

Istraga je pokazala je da je situacija još više zabrinjavajuća no što je mislio. Krenuo je od službenih podataka. Prema ruskoj službenoj statistici ruski su investitori krajem rujna prošle godine u Velikoj Britaniji držali financijsku imovinu u vrijednosti od 3,5 milijarde dolara (više od 22 milijarde kuna). U isto vrijeme Britanski ured za nacionalnu statistiku procijenio je da je ta imovina krajem 2016. iznosila više od 215 milijardi kuna. 

To zvuči kao puno novca, ali, na nacionalnoj razini, to je mala promjena. “Ulagači iz Finske imaju dvostruko veći udio u Britaniji, a mi se ne bojimo da će Finci destabilizirati našu demokraciju”, napisao je Bullough te zaključio kako statistika daju pogrešnu sliku. 

Problem je, naime, u tome što se novac koji prolazi kroz druge države ne računa se kao ruski. Pored toga, više od 573 milijarde kuna u proteklih je 10 godina iz Rusije otišlo u britanske offshore destinacije: Britanske djevičanske otoke, Kajmanske otoke, Gibraltar... To je sedam puta više novca no što je izravno iz Rusije došlo u Veliku Britaniju.  

Francuski ekonomist Thomas Piketty procjenio je kako se više od polovice ukupnog bogatstva Rusije vodi u offshore destinacijama. Riječ je iznosu većem od 800 milijardi dolara kojim upravlja mali broj ljudi, najvjerojatnije tek njih nekoliko stotina. „Bogati Rusi žive između London, Monaka i Moskve”, napisao je Piketty nedavno na svom blogu.  

Thomas Piketty | Author: Marko Prpić (PIXSELL) Marko Prpić (PIXSELL)
Analitičari Deutsche Banke proučavali su 2015. razlike u nepodudarnosti novca koji ulazi i izlazi iz Velike Britanije te zaključili da je od ranih ‘90-ih 1100 milijardi kuna ušlo u Britaniju bez dokaza o porijeklu novca. Procijenili su da je polovica tog iznosa bio ruski novac, što znači da bi Rusi mogli imati tajne fondove u Velikoj Britaniji u iznosu od dodatnih 570 milijardi kuna. Nitko ne zna čiji je to novac i kako je došao u Veliku Britaniju. Kasnije se ispostavilo da je Deutsche Banka i sama sudjelovala u pranju ruskog novca bez da je o tome informirala vlast.  

Veći dio tog novca uložen je u luksuznu robu i nekretnine, osobito u Londonu. Početkom 1993. britanski Independent objavio je vijest da su trojica Rusa kupila stanove u Kensingtonu vrijedne između dva i tri milijuna kuna. Mjesec dana kasnije ruski tajkun dao je 10 milijuna kuna za kuću u Hampsteadu. Kupio ju je potpuno opremljenu. „Sve što je unio u kući bila su četiri televizora i nekoliko vrećica iz Harrodsa”, rekao je za Evening Standard agent za nekretnine.

Agencija za nekretnine Knight Frank procijenila je 2013. da je gotovo desetina kupaca najluksuznijih kuća iz bivšeg SSSR-a. 

Dječak s postera za izmišljene izdatke bio je oligarh Roman Abramovič, koji je 2003. kupio nogometni klub Chelsea. No, čak je i njegova londonska kuća, vrijedna više od milijarde kuna, bila u drugoj troškovnoj ligi. U travnju 2011. jedan je Ukrajinac kupio najskuplji stan na svijetu - penthouse na Hyde Parku za 1,2 milijarde kuna.  U “manje” kupce spada i bankar Grigorij Guselnikov koji je 2008. preselio u London.

Guselnikov vjeruje kako ruski novac ima manji utjecaj na britansko poslovanje no što se smatra.  „Ne mogu se sjetiti niti jednog velikog poduzeća pod kontrolom Rusa. Rusi otvaraju restorane, vinoteke, kupuju luksuzne stvari poput nogometnih klubova”, rekao je Guselnikov. Istaknuo je kako Rusi kupuju nekretnine u Londonu jer žele smanjiti rizik od gubitka imovine. Drugi razlog je obrazovanje djece. Navodno godišnje najmanje 350 milijuna kuna ruskog novca završi u britanskim privatnim školama. 

Roman Abramovič | Author: Press Association/PIXSELL Press Association/PIXSELL
Transparency International prošle je godine objavio izvješće koje je, oslanjajući se samo na javne izvore, utvrdilo 160 nekretnina u Velikoj Britaniji,  ukupne vrijednosti 37 milijardi kuna, koje su kupile “visoko korupcijski rizične osobe”. Većina tih nekretnina nalazi se u Londonu, a gotovo polovica njih smještena je pet kilometara oko Buckinghamske palače.

Prije dvije godine bivši je fond menadžer Bill Browder parlamentarnom odboru za unutarnju politiku predočio dokaze prema kojima je 185 milijuna kuna ukradenih iz ruske države od strane korumpiranih policijskih službenika i dužnosnika posredstvom banaka ušlo u Britaniju, a potrošeno je na niz luksuznih proizvoda, od privatnih aviona, jahti do školarina u privatnim školama. Riječ je o novcu ruskih poreznih obveznika koji je trebao biti uložen u bolnice, škole i druge usluge u Rusiji.  

Velik je problem i taj što ako želite procesuirati ruske ulagače u Veliku Britaniju morate dokazati da je njihov novac stečen nezakonito. S obzirom na to da svi bogati Rusi imaju političke veze - inače ne bi bili bogati - ako Velika Britanija i bude kooperativna s ruskim istražiteljima, optuženi će reći da je politički progonjen što njegovim odvjetnicima dopušta da odbace dio dokaza. Bullough navodi slučaj Andreja Borodina, vlasnika kuće u Henley-on-Thamesu vrijedne oko 1,4 milijarde kuna, koji je sve sve optužbe da je prevario banku odbacio kao politički motivirane, a potom je dobio azil u Velikoj Britaniji. 

Interes bogatih Rusa za Veliku Britaniju seže do sredine 20. stoljeća. Nakon Drugog svjetskog rata, bivši SSSR nije htio čuvati dolarske rezerve u američkim bankama već u Londonu. Britanske su banke to povjerenje počele kreditirati na međusobno potpuno nereguliranom tržištu što je označilo početak offshore financiranja. Sve navedeno ukazuje na to da je ruski prljavi novac već toliko dugo u Velikoj Britaniji da ga je nemoguće identificirati, a kamo li ga izvući iz zemlje.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.