Današnji titani tehnološkog svijeta i financija žele, piše Anand Giridharadas u svom bestseleru "Winners Take All: The Elite Charade of Changing the World", žele spasiti svijet dokle god to ne znači da se na bilo koji način moraju odvojiti od svojeg vlastitog bogatstva.
On napominje kako je uspješno društvo "mašina progresa", te da je američka mašina strgana, a i da situacija nije ništa bolja diljem svijeta.
"Oni koji su sustav potrgali i uništili sada nam žele podvaliti svoje usluge popravka", piše Giridharadas za britanski Guardian.
Kroz primjere pokušava ilustrirati kako Amerika "ima sve" ali ne zna "iskoristiti ništa". Proizvodi se i smišlja više lijekova nego ikada, 'bogati' smo otkrićima u biologiji, genetici i medicini, no američki je zdravstveni sustav u komi. Spor i neefikasan u usporedbi s ostatkom svijeta. Svi kupuju na prirodnim tržnicama i riječ je o državi koja sve više pati od epidemije pretilosti.
Alati, kaže, da postanete poduzetnici su bliži no ikada. Svaki klinac u školi uči kodiranje. No, svejedno, udio mladih ljudi koji su vlasnici vlastitih biznisa je pao za dvije trećine od osamdesetih.
Autor spominje kako je SAD rodno mjesto Amazona i Googlea, hramova knjige, no sve je manje Amerikanaca koji godišnje pročitaju barem jednu knjigu. Iako imaju milijun načina kako komunicirati sa građanima, narod manje vjeruje vlasti no što je to bilo burnih šezdesetih.
Danas, argumentira Giridharadas, samo oni koji su već pri vrhu mogu postići svoj "američki san". Danas će rijetko koji građanin živjeti bolje od svojih roditelja. Bogati muškarci žive 15 godina dulje od prosječnog Amerikanca koji danas živi kao prosječni Pakistanac ili Sudanac.
Upravo zato golema populacija Amerikanaca, i s lijevog i s desnog spektra, ima nešto zajedničko, a to je uvjerenje kako je sve unaprijed "namješteno" protiv njih.
Jer sistem koji bi im trebao pomoći je kao ljevak koji sve "vrhnje" s inovacija šalje prema gore, prema moćnicima, zato se milijarderima novac udvostručuje duplim tempom negoli bilo kome drugome.
"Novi podaci koje donosi Oxfam pokazuju kako je svjetskih 2.200 milijardera svoje bogatstvo povećalo za 12 posto u 2018., dok je "dno" piramide čovječanstva postalo 11 posto siromašnije. Nije onda niti čudno, s obzirom na sve te činjenice sa du glasači postali bijesni i ogorčeni, te skloni populističkim pokretima s lijeve i desne strane, te dovode socijalizam i nacionalizam u središte političkog života na način na koji se do sada smatralo nezamislivim, te su sve manje imuni na lažne vijesti i teorije zavjere. Sistem je pokvaren, i sistem se mora mijenjati, i to kažu s obje strane ideološke razvodnice".
Kaže autor i kako se elite sakrivaju, posebno time ističe zloglasnu braću Koch. Sakrivaju se u svojim vilama, iza visokih zidova, na svojom jahtama. Drugi pak silno žele biti partizani promjene. Pa onda elite rade vlastite inicijative, kao da su društvene promjene još malo dionica u njihovom portfelju ili korporacija koju bi restrukturirao. Zato jer su na čelu takvih "pokreta", sve to, naravno, reflektira njihove stavove.
Najvećim djelom, te inicijative nisu demokratske, niti su odraz kolektivnog rješavanja problema. Koristi se privatni sektor, te njihova zarada, a zaobilazi se država. To je pokazatelj uvjerenja da pobjednici trenutnog i nepoštenog status qua - sa svojim mentalitetom i vrijednostima koje su im i pomogle da pobijede - su ujedno i tajna kako riješiti problem. Društvenim problemima okrenuti financijaši pri Goldman Sachsu žele svijet promijeniti kroz "win-win" inicijative i "zelene obveznice".
Uber se diči time kako će sirotinja nestati jer sada imaju opciju voziti ljude po svijetu.
Upravo to se dogodilo u Davosu, na Svjetskom ekonomskom forumu gdje su se moćni i bogati bavili ublažavanjem simptoma umjesto da liječe bolest. Njihovo "vraćanje natrag" društvu gotovo je redundantno s obzirom na to koliko su problema stvorili tijekom godina i svojim biznisima.
Nova vrsta korporacija tvrdi kako je "prosvijećeni korporativni samo-interes", umjesto recimo, regulacija, najsigurniji garantor javne dobrobiti. Par milijardera iz Silicijske doline osnovalo je inicijativu da "promisle" o alternativi Demokratske stranke, i jedan od njih tvrdi, bez imalo ironije kako je njihov cilj pojačati glas obespravljenih i smanjiti politički utjecaj bogataša kao što su oni sami.
Pisac taj sistem naziva "MarketWorld" - kako promijeniti svijet, a da u isto vrijeme profitirate od toga. To je određena kultura i stanje uma, čiji su vođe prosvijetljeni "thought leaders".
Nekada su fraze "mijenjanje svijeta" i "kako učiniti svijet boljim mjestom" bile nešto što se izgovaralo ispred barikada, a ne na skijalištima.
Upravo su to, i to kao da im nije jasno, te iste elite radi kojih je nastao taj gorki populistički pokret, koji je protiv toga da inicijative stvaraju korporacije, zapravo sebi u korist. Čini im se da je profit iznad čovjeka, a to su pokazali i na izborima.
Postavlja se pitanje za sve nas, jesmo li spremni predati svoju budućnost plutokratskim elitama koje su se organizirale u "inicijative koje mijenjanju svjetove". Je li to konačan kraj participativne demokracije pa da napokon prihvatimo da su ove privatne staze jedini put naprijed. Ili je demokracija u kojoj svi imamo glas, vrijedna borbe.
Današnje su elite svjesnije okoline negoli prije, da, ali su i veći predatori nego prije. Ne priznaju ideju da bi se najmoćniji morali povinovati ili nešto žrtvovati za opće dobro.
Oni posve cinični reći će kako to elite rade namjerno. Javnosti bacaju prašinu u oči tvrdeći da žele promijeniti svijet, dok se iza kulisa ne događa ništa osim što si međusobno čestitaju na tome kako su pametni.
"Kao što su najgori robovlasnici bili oni koji su bili najbolji prema svojim robovima, kojima je onda bilo teško shvatiti od čije ruke zapravo pate, tako je i danas u Engleskoj, gdje su oni koji najviše štete ujedno i oni koji pokušavaju učiniti najviše dobra", napisao je Oscar Wilde.
OECD, organizacija koja radi za dobro svjetskih najbogatijih zemalja, usporedila je trenutnu situaciju s elitama s fiktivnim talijanskim aristokratom Tancredi Falconerijem iz romana "Leopard" Giuseppe Tomasa di Lampeduse koji kaže "ako želimo da stvari ostanu takve kakve jesu, moraju se mijenjati".
Ako je to istina, onda su sve ove inicijative, pregovori, konferencije i mislioci samo samoobrambeni mehanizam koji elite štiti od istinske promjene.
Elite su pronašle fantastičan mehanizam u kojem promijene nešto na površini, a da zapravo ne promijene ništa u suštini.
Primjer je i najgori eksploator koji je prodao priču da će "isušiti močvaru" i tako postao predsjednik SAD-a. Riječ je naravno o Donaldu Trumpu.
"Trump je reductio ad absurdum kulture koja zadaje elitama da reformiraju isti sistem koji je njih stvorio, a ostale ostavio po strani", piše autor i kaže kako je jedina stvar bolja od kontroliranja novca i moći kontrolirati i tijek distribucije novca i moći. Jedina stvar bolja od toga da si lisica jest da si lisica koja čuva kokošinjac".
Jedina nada je u državi koja odgovara narodu, a ne plutokratima.
Upravo zato treba, prije bilo čega drugog, popraviti demokraciju, a onda će opet doći trenutak kada ćemo moći poboljšati svijet bez da nam treba potpisano dopuštenje moćnih i bogatih.
