Prisustvovali već ili ne ovakvom razgovoru, on bi u svakom slučaju bio vrlo logičan. "Miriši na kišu", kaže prvi tijekom šetnje parkom. "Nemoguće. Kiša nema miris, to je obična voda, a voda nema miris", uzvraća mu drugi. "Kako bilo, ipak miriši na kišu", opet će prvi. Miris kiše od 1964. i objave istraživanja u časopisu Nature ima čak i svoje ime – "petrichor". 52 godine poslije skupina istraživača s MIT-a objasnila je u časopisu Nature i kako točno nastaje miris kiše, čak i zašto se uopće događa da kiša nema uvijek isti miris, odnosno da je nekad miris snažniji, nekad pak slabiji.
Petrichor je kombinacija nekoliko mirisa, od kojih su tri dominantna; alkohol geozmin koji nastaje djelovanjem bakterija u tlu i daje mu karakterističan miris, žuto ulje koje proizvode biljke i ozon, čija molekula sadrži tri atoma kisika, a nastaje kao posljedica snažnih električnih pražnjenja munja u atmosferi. Točan način kako petrichor nastaje, znanstvenici su odgonetnuli promatrajući 250 puta usporene snimke kapljica koje su puštali da padaju na 28 različitih vrsta tla. U trenutku kad kapljica vode udari o tlo i nastane sićušna lokvica, uslijed udara u njoj nastaju ljudskom oku nevidljivi mjehurići zraka.
U te mjehuriće se potom nakupljaju mikronske čestice s tla oslobođene udarom kapi kiše o tlo. Tako nastaje petrichor. Ali, da bi ga se moglo i namirisati, mjehurići iz lokvice moraju isplutati do površine i rasprsnuti se kako bi se miris oslobodio i kako bi ga potom vjetar, lahor, oluja, što li već, raznio uokolo. Na isti način funkcionira i svako piće s mjehurićima, od pjenušca do bezalkoholnih gaziranih pića. Intenzitet mirisa kiše ovisi o tri faktora; o poroznosti tla, njegovoj vlažnosti i silini udara kapi kiše o tlo. Što je tlo suše, pri udaru kapi kiše oslobodit će se više čestica.
Udari li kap kiše o poroznije tlo, veća je mogućnost nastanka mjehurića koji nakupljaju oslobođene čestice, što također pridonosi intenzitetu mirisa kiše. Pomalo neočekivano, ispalo je da najslabiji miris kiše nastaje kod najsilovitijih udara kapi o tlo. Prvo zato što se takva kap puno brže upije, a i siloviti udari kapi obično znače pljusak, dakle i brzo nakupljanje sloja vode na tlu. Pa ako kap udari u već nakupljenu vodu, čestice zbog kojih dolazi do mirisa kiše, uopće se ne oslobađaju. Razlog istraživanja znanstvenika s MIT-a, ako je tko pomislio, nije bilo tek da si ubiju višak vremena, nego kao posljedica istraživanja prisutnosti čestica u zraku, odnosno zagađenja zraka koji udišemo.
