Kad bi povijest bila fikcija, a ne znanost, pa još završila u lektiri, mogli bi đaci, evo neka bude Tehničke škole u Šibeniku, pisati kratak sadržaj Drugog svjetskog rata, opisivati likove koji su ih se najviše dojmili, uspoređivati "Jamu" Ivana Gorana Kovačića s onom Hudom ili, da poprave prosjek, ići na repeticije kod vlastitog ravnatelja, stručnog za pronalaženje sličnosti između, recimo, nacističkog bombardiranja Londona i savezničkog rušenja Dresdena, njemačke okupacije Nizozemske i jugoslavenskog Golog otoka...
Opet, možda je i bolje da povijest, makar formalno, nije fikcija. Bila bi u još većoj defanzivi pred stvarnošću. Naše je doba, naime, takvo da se, taman što se učini kako je nešto ipak nemoguće, upravo to i dogodi. Ponekad u nevjerojatno kratkom roku, za manje od 24 sata.
"Mi smo uzeli izložbu Kuće Anne Frank bez da išta mijenjamo. Mislim, stvarno bi bilo nekorektno da se nešto mijenja: to je izložba postavljena od strane Kuće Anne Frank, mi smo tu domaćini i samo smo ugostili izložbu", rekla je za šibenske medije Irena Sačić, profesorica povijesti i zemljopisa u šibenskoj Tehničkoj školi. Da, istoj onoj Tehničkoj školi iz koje su sljedećeg dana, dakle za manje od 24 sata, odlukom ravnatelja Josipa Belamarića, protjerani panoi s izložbom o Anni Frank, ali i o holokaustu u takozvanoj NDH.
"Ovisno o državi i gradu u kojem se prezentira, ova izložba obogaćuje se sadržajima lokalnog karaktera vezanim za temu same izložbe, pa je tako sadržaj za ovu prigodu obogaćen originalnim hrvatskim panelima koji se bave lokalnim kontekstom tema vezanih za izložbu", pisalo je u programu prognane šibenske izložbe.
"Mi smo htjeli izložbu o Anni Frank i holokaustu, a ne o ustašama i partizanima, a iz HERMES-a, koji su organizatori zajedno s Kućom Anne Frank u Amsterdamu, ultimativno su tražili da se postavi i šest panoa o ustašama i partizanima. S tim da su ustaše prikazani kao koljači, a partizani kao cvijeće. Ako ćemo već imati takvu izložbu, onda neka bude sve realno prikazano, neka se prikaže i Bleiburg, Goli otok te sve one jame gdje su partizani ubijali Hrvate bez ikakvog suđenja.
Djeca bi trebala učiti istinu, a ne da im se stvari serviraju jednostrano", rekao je autor dalmatinskog skandala, ravnatelj Josip Belamarić. O mogućem postojanju kraja svemira i sigurnom nepostojanju kraja gluposti, sve što je trebalo reći je rekao Albert Einstein. Od te njegove znamenite izjave pa do dana današnjeg traje Croatia Open: lutajući turnir u dokazivanju da je genij imao pravo, ali da to ne mora ništa značiti u društvu u kojem su "josipi belamarići", a ima ih, hvala na pitanju, nakupilo se, samo simptomi epidemije otporne na civilizacijske dosege.
Povjesničar, ali pravi, ne hobist, Tvrtko Jakovina jednom je rekao kako bi, prema današnjim kriterijima, sve srednjovjekovne vladare slobodno mogli proglasiti manijacima, masovnim ubojicama i ratnim zločincima, što po zapovjednoj, što po izvršnoj odgovornosti.
No upravo po tim, sadašnjim kriterijima prema kojima su, istina više u teoriji nego u praksi, neke stvari apsolutno neprihvatljive i nedopuštene - recimo, rasni zakoni i koncentracijski logori, bacanje ustrijeljenih civila u jame ili razbijanje ljudskih lubanja alatom za građevinske radove – partizani su, u vrijeme dok je Anna Frank samo pokušavala preživjeti, bili cvijeće, a ustaše koljači predani izgradnji slike o sebi koju ne može popraviti nitko, ništa i nikad.
Takva je to gamad bila da je i onih petnaestak pripadnika Ustaške mladeži u Šibeniku, dakle među uglavnom Hrvatima, bilo prisiljeno djelovati u ilegali - i to prije nego što su partizanske jedinice u najvećoj vojnoj operaciji ikad vođenoj u Dalmaciji, jadranskom D-Dayu, oslobodile taj grad! Odluka Josipa Belamarića nije problematična samo zbog toga kakva je, nego i zato što nije bila iznuđena.
Uspjeh totalitarnih organizacija ili društava ne ovisi toliko o snazi represivnog aparata, koliko o spremnosti pojedinaca da, čak i kad se to od njih ne očekuje, učine nešto za što vjeruju da vođa želi ili će zaželjeti.
Inženjer iz ravnateljskog kabineta Tehničke škole nije primio poziv i zapovijed koju je, kalkulirajući i ne želeći da mu se zbog ljudskosti mandat naprasno skrati, izvršio s gađenjem, smišljajući kako će pred obitelj, sinove i unuke šibenskih partizana, nego je, baveći se omiljenom zabavom hrvatske desnice - revizionizmom u njegovu najprimitivnijem obliku - osobno odlučio protjerati Annu Frank, kad već njezinu sudbinu ne može izjednačiti sa sudbinama onih koji su bili živi štit ustašama u njihovu pokušaju da se dokopaju britanskog oružja i krenu u kontraofenzivu.
Upravo zato je, osim prezira, vrijedan i pažnje, ali tek kao, da ponovimo, pojava - dragovoljni uslužni djelatnik Plenkovićeva sustava očuvanja Tuđmanova i Karamarkova naslijeđa miksanja kostiju u kojem se povijesne činjenice pokušavaju relativizirati komisijski, posljedicama mijenja mjesto s uzrocima, ustašama peru kame, pa sve skupa proglašava ideološkim temama kojima se skreće pažnja sa stvarnih problema. Poput, recimo, gradnje terminala za plin bez kojeg, znamo, nema mnogo toga, pa ni plinskih komora za neku nadarenu djecu čiji bi dnevnici mogli završiti u lektiri.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Hitler o NDH: "Ta mala, govnarska državica..." možda "gospodin ", na ovaj naćin želi pozdraviti ustašku jedinicu iz Argentine "Alojzije Stepinac " kao i Sirovog neotesanog Ivu Stira( ciat iz izvješća CIA-e),