Tito se bojao Jovanke, zbog nje se zaključavao u WC

"Ja sam bila okružena velikom pažnjom s njegove strane, velikom ljubavlju. Ne mogu se požaliti na Titovo ponašanje prema meni, tih posljednjih dana. Bio je vrlo korektan. On je mene jako volio, onako zbilja iskreno... On je znao biti tako pažljiv. Onako, na primjer, nekad kad nešto uspije prirediti i donijeti. Puno sam puta pričala o tome kako je dvadeset i više godina svako jutro kuhao kavu meni i sebi. Mi smo imali poslugu, konobare, sve to. Ali ne, on je to napravio i meni donio. Ja sam voljela ujutro spavati i on je to svaki dan uradio.Rano se dizao, uzimao novine i dok je on čitao, a imao je jedan espresso aparat, svaki bi mi dan skuhao kavu. Dvadeset godina to je činio za mene", rekla je Jovanka poznatoj beogradskoj novinarki Miri Adanji Polak, koja je imala prilike ući u njezin dom tijekom dugih godina izolacije.

Ponašala se poput kraljice

Iz dokumenta koje je sastavila posebna komisija Saveza komunista Jugoslavije (uz obilatu suradnju tajne policije), a koji je u SFRJ mogao vidjeti samo ograničeni broj ljudi, vidljivo je da je Jovanka Broz bila elementarna nepogoda za većinu Titovih suradnika, a često puta i za njega samoga.

Jovanka se ponašala poput kraljice, nametala svoju volju u svim mogućim situacijama, bila osorna, teška, zločesta, prema mišljenju nekih liječnika, klinički paranoidna. 

Nisu joj se mogli suprostaviti

Njoj se nije bilo moguće suprotstaviti. Onaj tko je to učinio, bio je maknut. Najveći neprijatelj bio joj je general Ivan Mišković, moćni šef jugoslavenske tajne službe, kojega je na kraju stajala vojne karijere. A takvih je, osim Miškovića, bila legija. No Jovanki se u mnogim situacijama nije mogao suprotstaviti ni njezin suprug. U spomenutom dokumentu, “Bijeloj knjizi” (službeni naziv je “Ponašanje i djelovanje Jovanke Broz do 1974. godine/ do obrazovanja komisije SKJ”), izneseno je nekoliko zapanjujućih podataka koji zorno ilustriraju tu tezu. Josip Broz Tito, prema iskazu Nikole Ljubičića, bivšeg saveznog ministra obrane, naspram Jovanke nije bio trostruki narodni heroj.

Tito je zatražio razvod

“Ljubičić kaže da je predsjednik Republike očekivao da će vrijeme, i to što nije zajedno s Jovankom Broz, utjecati da ona promijeni svoje držanje te da je zato povremeno dolazio u Užičku 15. Jednom prilikom kad je došao Jovanka Broz je toliko vikala i grdila ga da je predsjednik bio primoran - kad je ona popodne zaspala - pozvati ađutanta, generalmajora Marka Rapu, i liječnika da ga, pošto je bio bolestan, u pidžami izvedu iz kuće i prebace u Bijeli dvor”.

Kad se Tito vratio iz Kine 1978. godine, s putovanja na koje je otišao sam jer je Jovanka postavljala neprihvatljive uvjete, donio joj je poklon. Jovanka je poklon bacila na - supruga! Tu je građanin Josip Broz donio odluku o razvodu. O tome je tada nagađala cijela Jugoslavija, ali stvarne razloge razlaza znali su samo rijetki.

Maltretirala ga je noću

Nikola Ljubičić tvrdi kako je Jovanka na Tita vršila nepodnošljivi pritisak kad je riječ o kadroviranju.

U vezi s tim slijedi jedna gotovo nevjerojatna epizoda:

“Ističe, također, da mu se Tito u nekoliko navrata žalio kako ga Jovanka Broz noću maltretira, kako je dolazila u njegovu spavaću sobu te cijelu noć vršila pritisak na njega u pogledu kadrovskih i drugih pitanja ne dopuštajući mu da spava, da je povremeno izravno vrijeđala i njega te da je često bio prisiljen zaključati se u kupaonicu i tako dočekati jutro”.

Povjerio se: 'Ne mogu živjeti od nje'

Heroj Sutjeske i Neretve, čovjek na kojega je Hitler slao Otta Skorzenyja, div koji je Staljinu rekao: “Ne!”, morao je, dakle, bježati u kupaonicu i spavati u kadi pred nadmoćnom silom Jovanke Broz, žene po čijoj su volji “vrapci na Dedinju unaprijeđeni u prepelice, a Pepeljuga u Princezu”.

Stane Dolanc, pak, opisao je istoj Komisiji Josipa Broza Tita kao - papučara.

“U raspravi na sjednici Vijeća za zaštitu ustavnog poretka 23. svibnja 1980. godine, između ostalog, rekao je da je zajedno s Petrom Stambolićem bio prisutan kad je predsjednik Republike u kućnim papučama pobjegao iz Užičke 15 u Beli dvor. Te noći Predsjednik ih je pozvao i zamolio da osiguraju da Jovanka Broz ne dolazi kod njega jer da on ‘ne može živjeti’ od nje”.

Bio mekši nego što se misli

Stvari su tu, oko Tita, na jednom planu jasne, a na drugom posve proturječne. Jasno je da mu se Jovanka popela na glavu. 

Nejasno je zašto jedan “despot” - ako je uistinu bio takav - nije stvar sredio despotski, nego se evakuirao u papučama i pidžami, sramoteći se naočigled Dvora? 

Ako je bio heroj, zašto stvar s Jovankom nije sredio junački - što god to značilo? Kakvu to sliku daje o Brozovu stvarnom karakteru? Iz niza svjedočenja u ovoj knjizi vidjet ćemo: on je, kao privatna osoba, bio puno mekši nego što se misli. 

Bio je hedonist

Volio je biti voljen, popularan, obožavan. Bio je hedonist. Obračune s protivnicima prepuštao je drugima. Tito nije birao sukobe i ratove ako nije morao. Poznato je da nikad nije potpisao odluku o smrtnoj kazni. Te je odluke potpisivao Aleksandar Ranković, dok je bio na dužnosti. 

Josip Broz Tito potpisivao je samo aktove milosti. Žene su mu znale nametnuti jaram, a to ni Staljin nije uspio. Jovanka je u tome očito bila najbolja. Štura partijska biografija Jovanku opisuje ovako: 

Do rata živjela u rodnom selu

“Jovanka Budisavljević-Broz rođena je 7. prosinca 1925. godine u selu Pećani, Titova Korenica, SR Hrvatska. Po nacionalnosti je Srpkinja. Završila je četiri razreda osnovne škole u rodnom selu, u kojem je živjela do početka rata i bavila se uobičajenim poslovima u seljačkom domaćinstvu. Njezin otac Mićo Budisavljević bio je na radu u Americi i pred rat se vratio kući. Otac i majka su umrli tijekom rata. U Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije sudjelovala su joj dva brata, od kojih je jedan poginuo 1943. godine. Josip Broz Tito je travnja 1952. godine stupio u brak s Jovankom Budisavljević, koja je udajom uzela prezime svojega supruga - Broz. Iz materijala s kojima se raspolaže proizlazi da je Jovanka Broz do 1958. godine obavljala uglavnom poslove u okviru svojih redovitih obveza supruge predsjednika Republike."

Miješala se u kadrovska pitanja

Međutim, poslije toga ona sve više utječe na kadrovska rješenja i odnose u rezidencijama predsjednika Republike, a počinje se više angažirati i u redovitim državničkim i političkim obvezama predsjednika Republike te pokušava utjecati na određene odluke. 

Miješanje Jovanke Broz u kadrovska pitanja i njezin odnos prema osoblju koje je radilo u rezidencijama najneposrednije je utjecalo da pojedina radna mjesta ili pojedine službe nisu dulje popunjavane radnicima potrebnih profila stručnosti.

To je utjecalo da predsjedniku Republike u to vrijeme nisu bili osigurani osnovni uvjeti za obavljanje složenih i brojnih obaveza niti mu je bila osigurana odgovarajuća zdravstvena zaštita.

Partija se morala angažirati

Jovanka Broz se u to vrijeme također sve više uključuje u mnoga pitanja vezana za izvršavanje državničkih obveza i političkih funkcija predsjednika Republike. Zahtijeva da joj se dostavljaju konkretni materijali za pojedina pitanja, a sve se više uključuje u programe i neposredne razgovore predsjednika Republike tijekom boravka u zemlji ili putovanja u inozemstvo, zbog čega je, nerijetko, dolazila u sukobe i s najbližim suradnicima predsjednika Republike.

Predsjednik Republike nije odobravao takvo ponašanje Jovanke Broz pa je povremeno dolazilo do prepirki i prikrivenih ili otvorenih sukoba između njih. 

Takvo ponašanje Jovanke Broz dovelo je do toga da je predsjednik SKJ 22. siječnja 1974. godine donio odluku da se obrazuje Komisija SKJ sa zadatkom da utvrdi stanje i odnose u rezidencijama i pokušaj vanjskog utjecaja na te odnose, kao i pitanja uvjeta života i rada predsjednika Republike”.