Bila je bogata nasljednica, nezainteresirana studentica, nesretna mlada, posvuduša u pogrešnoj ulozi. Jedina strast su joj bile ptice. Cordelia Scaife May na kraju je pronašla smisao postojanja: obuzdavanje onoga što je smatrala najvećom prijetnjom svojoj domovini Americi – prenaseljenost imigrantima. Učinila je sve da im se zatvore vrata.
Vjerovala je da stranci Sjedinjene Države "napadaju na svim frontovima" i da se kote poput hrčaka iscrpljujući prirodne resurse. Smatrala je da granicu s Meksikom treba zapečatiti.
Nasljednica bankarskog i industrijskog bogataša Mellona, s pola milijarde dolara na raspolaganju, May je pomogla stvoriti ono što će postati moderni antimigracijski pokret.
Ona je financijski pomogla djelovanje triju najvećih antiimigracijskih, reakcionarnih skupina u zemlji – Federation for American Immigration Reform, Numbers USA i Center for Immigration Studies, kao i desetaka manjih, uključujući i one čiji su programi uključivali bijela nacionalistička stajališta.
Danas, 14 godina nakon njezine smrti, njezin novac i dalje kola i preko njezine Colcom Fondacije. Uložila je 180.000.000 dolara u mrežu skupina koje desetljećima agitiraju za politike za koje se sad zalaže predsjednik Donald Trump: militariziranje granice, ograničavanje legalne imigracije, smanjenje pristupa socijalnoj pomoći i drugim povlasticama za imigrante, kao što piše u novom zakonu koji je donijela ovih dana administracija.
Priča gospođe May objašnjava jačanje krutih stavova po pitanju imigranata u SAD-u, uključujući i prenapuhane tvrdnje o njihovoj visokoj stopi kriminaliteta, bolestima ili ovisnosti o javnom novcu i socijalnoj pomoći.
Iako su se njihove metode radikalno razlikovale, gospođa May i ubojica u nedavnoj masovnoj pucnjavi u El Pasu, zapravo govore isti jezik, i oboje upozoravaju na "invaziju imigranata", ideju koju je također promovirao i sam Trump.
Na mnogo načina, politika za koju se zalaže i koju promovira Trump je vrhunac vizije same May, a to je strogo ograničavanje imigracije. Grupe koje je financirala, tijekom Trumpove kampanje su poslale svoje najvažnije članove da mu se pridruže, ušli su u njegovu administraciju i usko su povezani sa Stephenom Millerom, arhitektom njegova imigracijskog programa kako bi se primijenila praksa koju su usvojili njegovi i demokratski, a naročito republikanski prethodnici.
"Ona bi se dobro uklopila u sadašnju Bijelu kuću, pronašla bi s njim zajednički jezik", rekao je George Zeidenstein.
Za razliku od svog poznatijeg brata, desnog filantropa i izdavača Richarda Mellona Scaifea, Cordelia Scaife May uglavnom je ostala izvan očiju javnosti. Udovica bez djece koja je živjela sama izvan Pittsburgha, uputila je suradnicima molbu da ne otkrivaju njezine filantropske interese, a u nekim slučajevima čak i da unište njezinu prepisku.
New York Times je putem desetaka intervjua i pretraga sudskih spisa, vladinih spisa i arhiva širom zemlje otkrio najcjelovitiji zapis njezinog razmišljanja. Neobjavljeni spisi gospođe May otkrivaju njezinu evoluciju od ekologinje i financijerke republikanca, do žestoke nativistice. A još 1972. ona je bila najveći pojedinačni donator republikanaca u SAD-u, pomažući im da uđu u Kongres.
Njezina ideološka transformacija nagovijestila je vlastiti pomak Republikanske stranke od plavokrvnog, tradicionalnog konzervativizma prema tvrdo-desničarskom populizmu.
Dokona pisma koja je pisala Johnu D. Rockefelleru III., filantropkinji Helen Clay Frick o prekomorskim putovanjima i ekskluzivnim ručkovima, zamijenila je tijekom godina prepiskom s puno mračnijim rubnim figurama koji su vjerovali da su crnci manje inteligentni od bijelaca, da su latino imigranti zločinci i kriminalci, a bijelci u Americi raseljeni.
Ali uporno je osporavala da je rasistica. Primatelju donacije u studenom 1994. je napisala:
"Zar ne možemo staviti imigrantima na glave imaginarne papirnate vrećice i vidjeti ih tek kao bezbojne potrošače, i brojati samo njihov štetni broj?"
Grupe koje su se borile za smanjivanje broja imigranata i koje je ona financirala, blokirale su pokušaje amnestija i prijedloge promjene zakona o imigracije u Kongresu. Borili su se za Prijedlog 187 u Kaliforniji da uskrate obrazovanje, rutinsku zdravstvenu zaštitu i druge javne usluge imigrantima bez dozvole boravka, zalagali su se se protiv školovanja djece radnika na crno u Utahu Podržali su kontroverzne zakone po principu "pokaži mi svoje papire" u Arizoni i Georgiji i drakonske lokalne uredbe u Hazletonu u Pennsylvaniji, i Farmers Branchu u Texasu..
"Ljudi koji su pomogli organizaciju i financirali ju, uključujući i gospođu May, bili su mudri vizionari", rekao je Dan Stein, predsjednik Federacije za američku imigracijsku reformu, koji je poznavao May.
"Bila bi zadovoljna činjenicom da je vidjela kako se njezine ideje, za koje se zalagala, ostvaruju na najvišoj razini"; rekao je.
Grupe nisu gubile vrijeme od trenutka kad je na vlast došao Trump. Kako je prošle godine Steinova organizacija poznata pod kraticom FAIR vidjela u Trumpovoj predizbornoj kampanji mogućnost da promovira svoju staru ideju izgradnje zida prema Meksiku, to je bila jedinstvena prilika da taj program i predstave.
Izgradnja zida je okončanje lančane migracije, ukidanje opasnih politika, ukidanje vizne lutrije i još mnogo toga, tvrdili su u FAIR-u.
"Nigdje u dokumentu nije navedena najvažnija činjenica, a to je da bez Cordy May nema ni FAIR-a. Bez nje ne bi bilo ni novca", kaže Roger Conner, prvi izvršni direktor organizacije.
May je počela s aktivizmom 1970. kad je broj legalnih i ilegalnih dolazaka u zemlju dostigao desetljećima neviđene brojke. Ali odrasla je tijekom razdoblja s najnižim stupnjem imigracije u stoljeću i nižim od bilo kojeg razdoblja od tada, zahvaljujući zakonu iz 1924. kojim se nameću stroge kvote i favoriziraju se zapadnoeuropski migranti.
Mlada Cordy odrastala je uz poslugu, njezina ekscentrična majka Sarah Mellon Scaife pokušala je čak uzgajati carske pingvine. Bila je alkoholičarka, a kćer je kasnije svoju mladost opisala kao užasnu. Prijatelj njenih roditelja, slavni glumac i plesač Fred Astaire, pokušao joj je pomoći da se domogne Hollywooda kad je imala 19 godina, ali je kasnije rekla da je 'jedina zvijezda koju je srela, bila Lassie'.
Udala se s 20 godina, a brak je trajao tek nekoliko mjeseci. Postala je filantrop, kao i njezina majka koja je donirala novac laboratoriju dr. Jonasa Salka sa Sveučilišta u Pittsburghu i koji je razvio cjepivo protiv polia.
May je postala aktivna u lokalnim dobrotvornim ustanovama, uključujući i dječji zdravstveni dom i školu za slijepe osobe, te je pokrenula Zakladu Laurel 1951. godine, kad je imala 23 godine. Donirala je i lokalnim i nacionalnim republikanskim kandidatima.
Ali Margaret Sanger, poznata i, u nekim krugovima, skandalozna osnivačica Planiranog roditeljstva, oduševila je svojim idejama May. Sanger bila je bliska prijateljica njezine bake. May priznala je da joj se isprva nisu svidjele te ideje o kontroli rađanja, ali je postala njihova zagovornica jer je Sanger bila zbog svoje aktivnosti osuđena na zatvor.
Gospođa May prvo je radila za Planirano roditeljstvo u Pittsburghu, a kasnije se pridružila odboru Međunarodne federacije planiranog roditeljstva.
"Uvijek sam se divila i pokušavala sudjelovati u radu koji ste započeli", napisala je u pismu gospođi Sanger iz 1961. godine.
Čini se da je gospođa May živjela relativno skromno, ali bi si dala oduška da obilazi svijet s raznim ekspedicijama.
Bilo joj je ugodnije slušati pjev ptica u svetištu divljih životinja nego se pojavljivati na nobl-zabavama. Živjela je u šumi u Ligonieru, u kući koju je nazvala Hladna udobnost, prema satiričnom britanskom romanu 'Farma hladne udobnosti'.
"Neželjeno dijete nije problem", napisala bi kasnije, "nego je problem ono koje traži društvo, iz različitih kulturoloških razloga, zahtijeva."
Za neke američke elite u 1960-ima i 70-ima, podržavanje napora za ograničavanje rasta stanovništva bilo je djelomično obaveza. Fordovi su donirali milijune dolara za projekte planiranja obitelji koje su podržavale UN diljem svijeta.
May se pridružila odboru Savjeta za populaciju, skupini koju je osnovao John D. Rockefeller III koje je isticalo planiranje obitelji i ekonomski razvoj kao načine smanjenja nataliteta širom svijeta. On i dio rodbine zajedno su donirali 11,4 milijuna dolara vijeću tijekom šezdesetih godina prošlog vijeka, a gospođa May pridružila se predsjedniku grupe Franku Notesteinu na putovanjima u Aziju kako bi nadzirala projekte.
Prekomjerna populacija postala je još veća briga u Sjedinjenim Državama nakon uspjeha "Populacijske bombe", knjige iz 1968. godine Stanfordskog biologa Paula Ehrlicha. Nakon baby boomersa, mnogi Amerikanci počeli su favorizirati manje obitelji.
Ali pismo iz 1973. godine Vijeću stanovništva iz ureda gospođe May otkrilo je njezino sve oštrije stajalište o potrebi kontrole broja stanovnika. Pismo navodi da kontraceptivna sredstva nisu dovoljna.
"Iako smo svjesni vrlo osjetljive prirode ovog predmeta," rekla je, "mi smo sigurni da se vodeća pozicija vijeća u kontroli broja stanovnika može iskoristiti za veliko ubrzanje dostupnosti usluga pobačaja širom svijeta.
U kolovozu 1973. gospođa May potajno se ponovno udala, ovaj put za svog prijatelja iz djetinjstva i dugogodišnjeg suputnika Roberta W. Duggana, okružnog tužitelja u lokalnoj jedinici koja je uključivla i Pittsburgh. Par je platio pet dolara dodatka da se vjenčaju u Nevadi na osamljenom mjestu pored jezera Tahoe.
Kad se saznalo za brak, u Pittsburghu je vijest objaljena na naslovnici novina, djelomično i zato jer je njezin suprug bio osumjičen za korupciju i visio mu je nad glavom zatvor.
Šest mjeseci kasnije, gospodin Duggan optužen je za utaju poreza na isplate koje je primio od ilegalnog kockanja. Istog dana pronađen je mrtav u svojoj seoskoj kući, i očigledno se radilo o samoubojstvu.
Do kraja godine, nakon više od dva desetljeća rada s Planiranim roditeljstvom, dala je ostavku iz grupe. Dvije godine kasnije, njen glavni pomoćnik uputio je ozbiljno upozorenje Zeidensteinu, novom predsjedniku Vijeća za pučanstvo: Planiranje obitelji i smanjenje gladi u svijetu bili su gubitak novca.
Umjesto toga, "SAD bi trebale zatvoriti svoju granicu" s Meksikom. Prema zapisu gospodina Zeidensteina, stavovi gospođe May postali su toliko radikalizirani da se mogao steći dojam da se zalagala za obaveznu sterilizaciju i ograničavanje nataliteta u zemljama u razvoju.
Rockefeller, zaprepašten njezinom smjenom napisao joj je da nije bio svjestan da među njima postoje tolike razlike u pogledima, a ona mu je odgovorila da, što se nje tiče, ona financira već novu grupu - Fond za zaštitu okoliša. Dodala je da bi se 'imigracija trebala dovesti u ravnotežu s iseljavanjem'. Fond za zaštitu okoliša provodio je istraživanja i o populaciji.
"Financirala je mnogo izvornih istraživanja", rekla je gospođa Abernethy, umirovljena profesorica Sveučilišta Vanderbilt koja je prošle godine govorila na bijeloj nacionalističkoj konferenciji koju je vodio bivši vođa Ku Klux Klana David Duke.
Svojim radom s fondom nasljednica je uspostavila blisko prijateljstvo s Garrettom Hardinom, mikrobiologom i ekologom, koji je tvrdio da moderna država blagostanja potiče prekomjernom populacijom i ekološkim iscrpljivanjem. Kad mu je May poslala vijesti o neredima u Los Angelesu, Hardin je odgovorio da mediji napokon vide da "možda crnci i nisu sveci", a žalio se i da je u Kaliforniji, gdje živi, među privedenim kriminalcima, najveći broj latinoamerikanaca.
"Nada u budućnost", rekao je, "leži u inteligentnoj praksi diskriminacije."
Kako je Baby Boom opadao, skrenuo je pažnju na suzbijanje imigracije jer 1978. useljavanje je poraslo: Granična patrola uhvatila je 863.000 ilegalnih imigranata, najviše u protekla dva desetljeća. Također je stiglo još 601.000 legalnih imigranata, što je najveći broj od akta o imigraciji iz 1924. godine. Američke vijesti i svjetsko izvješće objavile su naslovnicu sljedeće godine u kojoj se oglasila uzbuna zbog kaosa na granici s "ilegalnim strancima".
Tog studenog, dr. John Tanton uputio je May prijedlog na devet stranica za osnivanje grupe koja se zove Federacija za američku imigracijsku reformu ili FAIR.
"Namjeravamo da ograničenje imigracije postane legitimni stav za ljude koji razmišljaju", napisao je, a ona je donirala prvih 50.000 dolara.
Rani ciljevi politike FAIR-a, odrazili su se desetljećima kasnije u prijedlozima Trumpove administracije. Pozvali su ne samo na zaustavljanje ilegalne imigracije, nego i na oštro smanjenje legalne migracije. Grupa se zalagala za povećano financiranje pograničnih patrola i čuvanja južne granice, vodila je kampanju protiv kubanskih izbjeglica i nastojala ograničiti beneficije za nelegalne imigrante.
Patric Burns, jedan od članova FAIR-a koji se često s njom družio na raznim okupljanjima grupe, smataro je da je May bila ranjiva.
"Bila je izolirana u Ligonieru, u njezin krug ljudi ušao je Tanton, koji je u suštini bio grabežljivac i u njoj je pronašao izvor novca za financiranje pokreta protiv imigracije. On je na Cordy gledao kao na plijen koji bi mu donio bogatstvo", rekao je u intervjuu.
May se zbog financiranja ove grupe suočila i s kritikama iz vlastite obitelji. Mladi rođak pitao ju je je li svjesna da su njezini ciljevi diskriminirajući, rasistički .
Legalna i ilegalna imigracija dovela je do prenapučenosti, rekla je, "osnovni uzrok nezaposlenosti, inflacije, širenja urbanih naselja, gužve na autocesti, nestašica svih vrsta, nestajanja poljoprivrednih površina, uništavanje okoliša i građanski nemiri."
Fondacija gospođe May Laurel dala je 5000 dolara Institutu za zapadne vrijednosti na distribuciju prijevoda francuskog distopijskog romana "Kamp svetaca" u Sjedinjenim Državama. Knjiga o invaziji siromašnih imigranata koji preplavljuju Europu bitan je tekst u bijelo-nacionalističkim krugovima i često ga citira bivši Trumpov savjetnika Steve Bannon. Kasnije englesko izdanje objavila je društvena agencija Contract Press, koju je osnovao dr. Tanton, a financirala fondacija Cordelie May.
Gospođa May bila je zahvalna dr. Tantonu da joj je pomogao shvatiti da može glasno iznositi svoje stavove. FAIR je osnovao i svoj istraživački odjel iz kojeg je nastao Centar za imigracijske studije 1986. godine.
Ogroman broj skupina financiranih novcem gospođe May - desetine tijekom četiri desetljeća – igrale su važnu ulogu u uspjehu protuimigracijskog pokreta. Grupe bi slale svoje predstavnike da se pojave pred Kongresom, razgovarali su s novinarima ali bez otkrivanja njihovog zajedničkog podrijetla novca.
Godine 1996. gospođa May, tada 68 godina, osnovala je novu zakladu Colcom koja će slijediti njezine najvažnije ciljeve i nakon njezine smrti.
Ovaj fond financirao je mnoge slične antiimigrantske udruge diljem Amerike. Jedan od njih bio je i NumbersUSA, danas najveća lokalna organizacija koja se zalaže za smanjenu imigraciju. Njezin je najveći uspjeh bio pomoć u uklanjanju sveobuhvatne imigracijske reforme pod predsjednikom Georgeom W. Bushom, i mobiliziranjem svojih pristaša da telefonskim pozivima i telefaksima zaspu predstavnike u Kongresu.
"Bez njih bi bila situacija puno drugačija", rekao je Roy Beck, predsjednik NumbersUSA.
Teroristički napad 11. rujna pružio je protuimigracijskim skupinama snažnu priliku za povezivanje imigranata s pitanjem sigurnosti te pokrenulo militarizaciju granice koja traje sve do danas. Od uspona Minutemena do početka Tea partya do Trumpove pobjede na izborima, mreža Tanton-May ukorijenila je animozitet prema imigraciji u SAD-u.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Normalna žena
'imigracija trebala dovesti u ravnotežu s iseljavanjem'. I što je tu krivo?
Pametno uložen novac