I sama je preživjela sudbonosni susret s automobilom bombom. Dvojica njenih kolega iz novinarske ekipe nisu bili te sreće. U sudbonosnom napadu poginuo je i jedan američki vojnik. Sada je imala priliku razgovarati licem u lice s ubojicom. Istina, on nije ubio njene kolege, ali je možda i gori. On je zapovjednik ISIL-ovog bataljuna u Bagdadu.
Ona je Kimberly Dozier i dobila je priliku intervjuirati jednog od rijetkih zarobljenih zapovjednika Islamske države. Samo četiri mjeseca ranije uhvaćen je ISIL-ov zapovjednik, iračke snage sigurnosti kažu da se skrivao kod supruge i petoro djece.
"Probili smo ISIL bolje nego CIA. Supruge visokih zapovjednika su nam u tome najviše pomogle. One su bez ikakvih razmišljanja odavali svoje muževe. Sad sretno žive u slobodi", ispričao je jedan irački časnik hvatanje ISIL-ovaca.
U razgovoru sa zarobljenikom pomagao joj je bivši prevoditelj za američku vojsku. "Kako se zoveš?", bilo je prvo pitanje. "Abu Taha", došao je jedva čujan odgovor.
"Kako se stvarno zoveš?", upitala ga je novinarka i zarobljenik joj je potiho odgovorio: "Malik Khamis Habib". Završio je fakultet, radio je u državnoj firmi. Ima 45 ili 46 godina, ali nije siguran zato što ne zna kad je točno rođen. U njegovom rodnom selu negdje u iračkoj pustinji takvi detaljni nisu ni bili bitni. Zna točno koliko godina imaju njegova djeca, zna i koliko njegova supruga ima godina.
Ona je bijesna zbog njega. Abu Taha tvrdi da supruga, Nadia, nije imala pojma o njegovim 'hobijima'. Sad kad je on uhvaćen, nema pojma kako će se Nadia brinuti za djecu. Islamska država ima ured zadužen za brigu za udovice, ali Nadia mu je ispričala da nije dobila ništa.
Zašto se on uopće pridružio ISIL-u? "Došao mi je jedan poznanik iz četvrti. Objasnio je da moramo uraditi nešto zato što šiiti ubijaju sunite. Osobno nisam poznavao niti jednog sunita kojem je pala dlaka s glave zbog šiita", priča on.
Četiri godine je bio u ISIL-u i s vremenoj dogurao do zapovjedništva nad četrdesetak ili pedestak ljudi. Oni nisu izravno sudjelovali u borbama, ali zato su postavljali improvizirane bombe. Glavna meta su im bili vojnici, ali ponekad su ubijali i civile. Ni sam ne zna koliko ljudi je poginulo u njegovim napadima.
Sve što je znao je ispričao iračkim vlastima, ali i dalje ga prati osjećaj krivnje.
Poslje pitanje je bilo ima li neku poruku Iračanima koji razmišljalju o pridruživanju Islamskoj državi.
"Nemojte. Ne vjerujte njihovim lažima. Uništit će i vas i vašu obitelj", rekao je on.
