Vijest od utorka prijepodne kaže: Sirijska vojska je na ključnim točkama u istočnom Alepu. U slobodnijem prijevodu: mitska bitka je završila. Ostaju još "džepovi" u okolnim kvartovima, ali sudbina grada je u rukama sirijske vojske. Gotovo 100.000 stanovnika iz tog dijela grada u utorak prijepodne već je u onom drugom, zapadnom, koji je od početka rata pod kontrolom države. Većina svjetskih "slobodnih" medija zaplakat će nad tom viješću jer su poraženi njihovi herojski koljači, koji su istočni dio grada držali u čeličnom okruženju četiri godine.
Prema tim medijima, uglavnom zapadnim, uz pripadajuće jadne i iz nekih drugih krajeva, Alep je "pao". Ili je "zauzet", ovisi o uređivačkoj inventivnosti. Oni ostali, što su u časnoj manjini, objavljuju kako je Alep "oslobođen". Zakasnio je grandiozni plan zapadne koalicije ne bi li se istočni dio grada, dramatično bitan za njihov budući plan o podjeli Sirije, "obranio po svaku cijenu". Taj plan obrane smišljan je tijekom prošlog vikenda u političkom vrhu Francuske jer su navodno Amerikanci pomalo "nesigurni" zbog njihove unutarnje situacije. Cilj je bio dramatično formuliran: Alep ne smije pasti! Obećan je i hitni poziv u pomoć svim "oporbenjacima" i njihovim sponzorima iz svijeta kako do te katastrofe ne bi došlo.
Ali, eto, došlo je. Sad ni onom više puta u medijima citiranom zapovjedniku jedinice Nour al-Din al-Zenki iz "zauzetog" Alepa, Jaseru al-Jusefu, prepoznatom po tome što su njegovi koljači nedavno pred kamerama odrubili glavu palestinskom dječaku od 12 godina, nije ostalo ništa drugo nego kukati kako su ih Amerikanci, Saudijci i Turci ostavili na cjedilu... Ne zna kreten što je svjetska politika - kurva. Zapadni novinarski jad koji nikakav zaključak nije izveo iz brukanja u američkim izborima, gdje su bili ovako ili onako kupljeni pa se ponizili u ogromnoj većini, nastavlja ispisivanje crnih stranica nekad časne profesije.
Nikome ne pada na pamet ni riječ reći o tome kako to, odjednom, samo u prvim satima deblokade istočnog Alepa, više od 100.000 stanovnika za koje se tvrdilo da ih dotični Jaser i slični koljači "štite", sad u kolonama bježi prema zapadnom, slobodnom dijelu grada budući da se istočni još deratizira. A vojska ih dočekuje s paketima hrane, što je dar izravno s neba, za početak. Onu hranu koja je pristizala njima do prije dvadesetak dana u blokirani istočni Alep slobodarski radikalni džihadisti krali su sebi, žderali i viškove prodavali ostalima po cijenama od dvadesetak dolara za kilogram brašna, recimo.
Naravno, ta priča nije specifična samo za Alep. Veliki mediji, koji su do jučer pisali doslovno kako se "mješavina umjerenih oporbenih grupa s radikalnim džihadistima bore da zaustave sirijsku vojsku, Ruse i Irance što nadiru prema Alepu", sad ne propituju ni jednu notornu činjenicu o tamošnjoj realnosti. Recimo, da su ljudi tamo umirali od gladi na prvim linijama prisiljeni biti živi štit. Kako to da je "sirijska vlada odbila humanitarnu pomoć građanima istočnog Alepa", a sad im ona dijeli hranu jer zna kome je dijeli. Gdje je sad onih 16 "stanovnika istočnog Alepa" sa zastavom "revolucionara" na fotografiji što je danima obilazila svijet, a koji su, eto, protestirali u korist dojutrošnjih branitelja istočnog Alepa.
Ima li danas ikog živog na toj demokratskoj strani i među navodno slobodnim medijima da objasni kako su i zašto "radikalni džihadisti", od ISIL-a i Nusra Fronta do Ahrar el-Shama, Jaish al-Islama, Jabhat Fatah al-Shama i nebrojeno mnogo drugih koljača i klasičnih terorista u Siriji, evo zdušno proglašavani partnerima i saveznicima koje treba obraniti po svaku cijenu. Istodobno, u Europi i Americi dovršila je najstrašnija stigmatizacija svih muslimana, čak i svekolika antimuslimanska histerija pa i povodom ljudi koji su kao muslimani zapravo i najbrojnije žrtve tih koljača.
I sve je to plod istih "slobodnih" politika i medija, njihovih velikih gazda iz sjene. Tko je tu lud? Padne li na pamet bilo kome barem u prolazu, nakon svega, koliko je groteskno inzistiranje većine zapadnih medija na tome da nikad ne propuste napomenu - uz pokoji citat iz arapskih medija ili onih nekih drugih, tamo - kako su to "state controled media". Kao da znamo o čijim se stavovima tu neupitno radi, za razliku od nas, slobodnih. Koje li arogantne bijede! Pa ima li brutalnije državne, korporativne, klanovske i korupcionaške kontrole medija nego u tom tzv. slobodnom svijetu koji je, doista, nekad bio uzor nama malima?!
Kakvu li sve prljavu, dirigiranu, cenzuriranu, prevarantsku igru s istinom mnogi od njih danas igraju. U ime politike koja je, recimo, još 2012. stala iza "medijske teze" moćnoga Council on Foreign Relations, utjecajnog think-tanka iz New Yorka i Washingtona, da tzv. Slobodna sirijska vojska, kao proizvod SAD-a sa zadatkom da sruši Asadovu Siriju, "ima potrebu za Al-Kaidom". Tako će, pisali su, biti fanatičniji i smrtonosniji! Što još zamisliti gore, kao poniženje svjetskih "slobodnih medija", od uporabe tzv. Sirijskog opservatorija za ljudska prava iz Londona, koji je već pet godina osnovni izvor informacija i medijski "suport" teroristima iz Sirije?!
Pa i ptice na grani već znaju da je riječ o firmi pojedinca svojedobno osuđivanog pripadnika Muslimanske braće u Damasku, pa vrbovanog te financijski i na svaki drugi način održavanog od britanskih obavještajnih službi u Londonu, ali i uz pomoć projekata iz EU. Na koji nivo sprdnje smjestiti u ovom času strašno važnu "vijest" što se emitira iz ureda Amnesty Internationala u Bejrutu (?!) kojom se ozbiljno upozorava da su Asadove tajne službe na "nekom aerodromu" privele jednog sirijskoga građanina koji je prebjegao iz istočnog u zapadni Alep, pa ga zadržali na ispitivanju!
Eto, kao, strašno čudo što postoji sumnja da je građanin surađivao s "braniteljima" tamo gdje je bio. Da cirkus bude veći, prvu vijest sustigla je i druga - ona prva još nije potvrđena! Ma što su taj cijeli rat i oslobađanje 200.000 ljudi prema ljudskim pravima dotičnoga građanina, kojeg, evo, teroriziraju Asadovi okupatori?! Tko bi drugi?! Doduše, eno i vijesti o "aktivistici iz oporbe" koja, doduše, živi u Europi, ali nema veze, to joj sigurno dokazuje demokratsku vjerodostojnost. Aktivistica javlja o Asadovoj granati na tržnicu u gradu Deir el-Zoru, gdje je 17 mrtvih građana. Mnogi "građani" su tamo, inače, pripadnici partnerskog ISIL-a, koji ne smije pasti.
Vijesti o istinskom oslobađanju istočnog Alepa sustižu jedna drugu. I o ljudima što su tamo svojim tijelom i životom prisilno branili teroriste u javnim zgradama, bolnicama, školama i drugim mjestima pretvorenima u njihove vojarne. One zlikovce i njihove nalogodavce što su se uklopili u interese demona koji žele vladati svim mogućim svjetskim profitima praveći od tuđih smrti najveći biznis. Oni što medijski sve ove godine služe toj drami teško se povlače. Farsa s njihovim objašnjenjima se nastavlja i dalje, a svijet nije svjestan kakve se sve tu matematike roje.
Od piljarskih, temeljem sitnih dobitaka i podjednako sitnih političkih strasti, do onih najkrupnijih, planetarnih. Mnogo je gadova koji u tome sudjeluju, ali je sve više i trezvenih što prepoznaju pozadine cijele priče. I komentiraju do sarkazma.
Dok još nakratko važeći američki državni tajnik Kerry - kažu agencije - učestalo i pomalo panično zove ruskoga kolegu Lavrova zbog Sirije, nastojeći da se "učini nešto tamo" prije nego što se "nesigurnost" s Trumpom ne pretvori u realnost, slobodarski mediji u Americi i Europi nikako da se vrate iz duboke nesvijesti.
Samo nekoliko sati nakon objave vijesti o "oslobađanju/zauzimanju" istočnog Alepa i otkrivanju dramatičnih storija o živom štitu tamošnjih stanovnika isturenih u obranu "herojskih koljača", jedna je čitateljica u odgovoru na opranu novinarsku verziju te drame poslala reakciju, možda najporazniju za mainstream medije zapada koju sam do sada vidio. Dotična Sean Kennedy kaže: "Predlažem da kao živi štit koljačima postavite probrane - novinare!" Za iole normalnog i poštenog novinara nema dalje. Nažalost, normalni i pošteni kao da u ovom slučaju nisu u većini.
Preuzeto s www.radiosarajevo.ba.
(Zlatko Dizdarević je godinama bio dopisnik s Bliskog istoga za sarajevsko Oslobođenje, potom je bio veleposlanik BiH u Libanonu, Siriji, Iraku i Jordanu, danas je stručnjak za Bliski istok)
