Veliki dragi vođa otvorio je vrata i ugostio jezikoslovce. On, taj dragi vođa je, naravno, premijer Andrej Plenković, vrata su od Banskih dvora, a jezikoslovci izaslanstvo Matice hrvatske, kojem je prvi ministar obećao da će Hrvatski sabor razmatrati Zakon o hrvatskom jeziku čiji je nacrt sročila radna skupina u sastavu: August Kovačec, Stjepan Damjanović, Mislav Ježić, Tomislav Stojanov i Mario Grčević.
Oni su, kako piše u priopćenju Matice, sačinili "odmjeren, moderan nacrt Zakona, primjeren današnjem vremenu. U njemu nisu predviđeni nikakvi inspektorati niti zabrane, on štiti u prvom redu običnoga hrvatskoga građanina i propisuje da taj građanin ne smije biti kažnjen ako zna samo hrvatski, nego mu to mora biti dostatno za normalno funkcioniranje u hrvatskom društvu. Poštuje se Zlatna formula hrvatskog jezika ča-kaj-što, prijedlog Zakona komplementaran je sa Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u našoj domovini te se ovim Zakonom propisuje samo javna uporaba hrvatskog jezika, dok ni na koji način Zakon ne zadire u privatnu komunikaciju, niti se njime ograničava sloboda književno-umjetničkog izričaja".
Piše, međutim, u tom priopćenju još nešto: "u siječnju 2022. kada smo najavili izradu nacrta Zakona, dok nije bila napisana niti jedna rečenica, doživjeli smo kanonadu napada onih koji su protivnici same ideje donošenja ovoga Zakona. Tako smo i ovih dana svjedoci nekolicine medijskih napisa kojima se na neutemeljen i nimalo dobronamjeran način nastoji poslati poruka da se u Zakonu nalazi i ono čega u nacrtu Zakona doista nema".
Dobro, ovo drugo je razumljivo. Dražesno je i nagomilano iskustvo s teroriziranjem hrvatskog jezika, započeto još valjda kad je Franjo Tuđman naučio pisati, a do vrhunca užasa dovedeno izmišljanjem riječi koje su u pisanju i govoru trajale točno onoliko koliko je njihovu tvorcu trebalo da ih izgovori ili napiše.
Prvo baš i nije, pa evo kako je o nacrtu Zakona i njegovoj važnosti govorio – i to u Hrvatskom tjedniku - prof. dr. sc. Mario Grčević s Odsjeka za kroatologiju Fakulteta hrvatskih studija: "Danas više ne znamo zove li se na hrvatskom jeziku u službenoj uporabi grad Rovinj samo Rovinj ili Rovinj-Rovigno. Državne službe ne znaju da im u publikacijama hrvatski mora biti na prvom mjestu, a strani jezik na dragom. Osim toga dobili bismo nacionalno Vijeće za hrvatski jezik i unaprijedili bismo odnos prema hrvatskomu govornomu jeziku i dijalektima. Standardni jezik proglasili bismo ne samo službenim, kako ga definira Ustav, nego i obvezatnim jezikom u javnoj uporabi, koju bi djelomice trebalo otvoriti i za druge idiome hrvatskoga jezika, što znači i za dijalekte. Ne treba zabraniti strane jezike u javnoj uporabi, no tu uporabu treba regulirati, primjerice propisom da uz javne natpise na stranom jeziku na prvome mjestu dolazi natpis na hrvatskom. U izlozima naših trgovina potom više ne bi pisalo 'sale' nego opet 'rasprodaja'…".
Ako su "sale" i "Rovinj-Rovigno" jedini problemi s upotrebom hrvatskog jezika, onda nacrt Zakona pripremljen u Matici ima 1800 znakova s razmacima. No nema, ima više, iako je važno onih malo više od 250, također s razmacima, iz priopćenja Matice: "Nisu predviđeni nikakvi inspektorati niti zabrane, on štiti u prvom redu običnoga hrvatskoga građanina i propisuje da taj građanin ne smije biti kažnjen ako zna samo hrvatski, nego mu to mora biti dostatno za normalno funkcioniranje u hrvatskom društvu".
E, to – ta dostatnost za "normalno funkcioniranje u hrvatskom društvu" - je problem koji su, ne nužno tim redom, kreirali geografija, demografija i kapital, a njima Matica i svi njeni jezikoslovci mogu, kako se to lijepo kaže u Dalmaciji, puvat u guzicu.
Karikaturalne su muke govornika isključivo hrvatskog jezika s time kako je oglašeno spuštanje cijena japanki i kupaćih kostima, baš kao i one s Rovignom, u odnosu na one u situacijama u kojima recepcionarka i konobar blagog pojma nemaju što je kraća kava, malo točeno i kako uopće netko može izgovoriti maništra i fažol.
U jednom velikom dijelu Hrvatske, onome uz more, prije svega engleski, poželjno je i njemački, službeni su jezici u dobu godine od kojeg Dalmacija i Istra – više nego Kvarner – žive između dvije sezone i o kojem je državni proračun heroinski ovisan. Upravo u tom dijelu Hrvatske, više nego u drugim regijama, nedostaje radne snage koja se, je li tako – tako je, uvozi, snalazeći se u komunikaciji s manjinom koja ne razumije na kojem im je flooru room, od kada do kada je breakfast i ne naručuje two glasses of wine.
Kao što radna snaga s Filipina na obalu ne dolazi da bi opsluživala domaću manjinu s viškom novca i nikakvim poznavanjem stranih jezika, e baš tako nikakav Zakon o hrvatskom jeziku ne može promijeniti način na koji funkcioniraju rentijerske zajednice ili veći gradovi u kojima, recimo, indijski vozač taksija mora znati u GPS ukucati ime ulice nazvane po Lavoslavu Ružički. Sve drugo mu je manje ili više poznato, a ako i nije, lako će svladati: prometni nered u kojem je naučio voziti, u Europi je moguće vidjeti samo u kinu i repriznim TV prikazivanjima "Milijunaša s ulice".
Matica, dakle, može – tako im je Plenković obećao – dočekati usvajanje Zakona o hrvatskom jeziku i njega će, manje ili više, poštovati u HZZO-u i katastru, pa eto, neka bude, u dućanima sa sportskom opremom i ribolovnim priborom, ali u stvarnosti će nastaviti važiti pravila kapitala kojem kuca purac za to "zove li se na hrvatskom jeziku u službenoj uporabi grad Rovinj samo Rovinj ili Rovinj-Rovigno".
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
kapitalizam.se raspada