Čistač krvi nakon obavljenog očevida na mjestima ubojstava i sličnih tragedija i zločina? Postoji i takva profesija, a Donovan Tavera iz Meksika, jedne od zemalja s najvišim stopama ubojstava u svijetu, ima pune ruke posla. Tavera je za BBC ispričao svoju životnu priču, koja počinje još otkako je imao samo 12 godina. "Što se događa s krvi nakon ubojstava? To me je pitanje godinama zaokupljalo sve dok sam nisam pronašao odgovor. Prvi put kad sam vidio mrtvu osobu bilo je kad sam imao 12 godina. Jedno jutro čuli smo da je netko umro na ulici u našoj četvrti. Izašli smo pogledati. Tragovi nasilja bili su očiti. Čovjek nije imao košulju. Bio sam zapanjen potočićima krvi koji su se slijevali niz ulicu. Ali nisam bio uplašen, samo jako znatiželjan.
I tako je započela moja fascinacija krvlju", ispričao je Tavera. Stajao je uz mjesto zločina dulje vrijeme, odgledao dolazak policajaca, istražitelja, očevid je i završio, a on je čekao vidjeti nekoga tko će doći počistiti svu tu krv. Samo što nitko nije došao. Naposljetku se krv razlila unaokolo uz zgrade, pa su je s ulice ispirali sami stanovnici četvrti. Tog dana i majku i oca bombardirao je pitanjima o krvi, sve dok ga otac nije prekinuo jednim autoritarnim: "Dosta!" Odgovor na svoje glavno pitanje, tko čisti krv, nije dobio i zato je tog dana odlučio to sam doznati. Prošao je medicinsku literaturu, i opet ništa. Zatim se bacio na specijaliziranu, forenzičku medicinu. Doznao je sve o procesu umiranja i onome što se događa leševima. Doznao je da nakon ubojstava u pravilu ima više krvi nego nakon nesreća.
Doznao je i to da se krvlju mogu širiti razne bolesti, iz čega je zaključio, ako već uklanjaju tijela mrtvih s ulica, onda bi netko profesionalno to trebao raditi i s krvlju. Sa 17 godina počeo je eksperimentirati s metodama uklanjanja krvi. "Tako sam postao forenzički čistač. Kroz godine izumio sam 300 različitih formula za čišćenje krvi. Neke sam vremenom usavršio, neke druge nisam mijenjao otkako sam ih prvi put otkrio", kazao je. Objasnio je i to da nije isto čistiti krv iz npr tapisona iz auta, osobne stvari poput sata ili prstena. Razliku čini i ako je netko cijeli tjedan ležao u lokvi krvi u kupaonici, u vlažnom okruženju, ako je netko bio bolestan, ako je došlo do miješanja drugih tjelesnih tekućina poput sperme ili fekalija. Sve to neophodno je znati prije nego što se krene s čišćenjem.
"Ja sam posljednja osoba na mjestu zločina, čak i nakon policije, nakon sprovoda. Posljednja sam osoba koja je povezana s onim što se dogodilo i često me obitelj doživljava malčice kao terapeuta. Ispočetka me je sve skupa diralo na osobnoj razini, ali sada pristojno saslušam i potom krećem sa svojim poslom", ispričao je kako to ide. Otkrio je da ga glazba tijekom čišćenja, kroz slušalice, naravno, oslobađa stresa. U pravilu sluša ili "Tristan und Isolde" od Wagnera ili "666 Number of the Beast" od Iron Maidena ili pak "Paranoid" od Black Sabbatha. Opera mu, kaže, pomaže da se skoncentrira i mentalno pripremi, a heavy metal sluša kad počinje čistiti.
Što se njega tiče, savršeno mu je jasno da svoj posao smije raditi tek nakon što vlasnici prostora dobiju pisanu potvrdu od policije. "Nekoliko puta su me ljudi zvali da im nešto očistim, a kad sam ih zamolio da mi pokažu dokumente, nisu ih imali. Umjesto toga nudili su mi novac, dobar novac. A kad bih im rekao da bez valjane dokumentacije ne mogu raditi, brzo bi mi poklopili slušalicu. Možda su bili i kriminalci, možda su se zafrkavali, ne bih znao", ispričao je.
Osobe koje ga zovu doživljavaju njegov posao s olakšanjem. Jer on je onaj koji uklanja krv sa zidova, podova, vrata, nakon kojega više nema smrada, nakon kojega se raspoloženje tih ljudi vidno popravlja. "Oni tada više ne moraju živjeti s tom šokantnom scenom... Najgori zločin koji sam morao počistiti bilo je višestruko ubojstvo u Mexico Cityju kad je ubijeno četvero ljudi. Bili su izbodeni i na sve strane su se vidjeli tragovi samoobrane i panike. Bilo je na tom mjesu mnoštvo tragova gnjeva i očaja. Za to očistiti, trebalo nam je više od 10 sati", prisjetio se. Priznao je da kao tinejdžer nije mogao zamisliti da bi mogao zarađivati ovakvim poslom, da nije znao čak niti da takva profesija postoji, sve dok samog sebe nije naučio kako se to radi.
