UN-ovo vijeće za ljudska prava mađarskog premijera Viktora Orbana počastilo je u svibnju nesvakidašnjim komplimentom, barem za državnika jedne članice EUa; optužilo ga je da “ljudska prava tretira kao državnog neprijatelja”.
I zbog udara na izbjeglice NATO-ovom žilet žicom, vodenim topovima i suzavcem, i zbog udara na medije totalno nespojivog s europskom idejom slobodnog društva, zbog Roma, uopće zbog stila koji ga je doveo na glas glavnog europskog siledžije, jedinog šefa vlade u EU koji je kadar hvaliti primjerice sve radikalnijeg islamističkog predsjednika Turske.
O takvom čovjeku, čiji udari na ljudska prava sežu sve do granice s Hrvatskom, itekako je što za reći imala Eszter Polgári, doktorica pravnih znanosti i stručnjakinja za ljudska prava sa Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti.
Prije koji dan luksemburški ministar vanjskih poslova Jean Asselborn rekao je da bi Mađarska trebala biti suspendirana u EU. Koliko se o tome čulo u Mađarskoj i vjeruje li Orbán uopće takvim prijetnjama?
Takve izjave opozicijski mediji navode kao primjere kritike iz inozemstva, a državni mediji kao neutemeljene osuđujuće napade na vladu i na Orbána osobno. Ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó optužio je Asselborna da je arogantan i frustriran, da nihilistički uništava europsku sigurnost i kulturu. Szijjártó je rekao da se od Mađarske ne može očekivati da preuzme breme tuđih političkih pogrešaka. Mađarski mediji su čak prenijeli primjedbe češkog predsjednika koji je za takve izjave rekao da izrazito štete EU. Ništa ne ukazuje da vlada ili Orbán strahuju od sankcija ili da će biti izbačeni iz EU. Oni odgovaraju da je mađarski put najbolji za obranu Europe i svi koji se s time ne slažu, naprosto (još) ne razumiju o čemu Orbán govori.
Riječ je i o zemljama Višegradske skupine. Nedavno je poljska premijerka Beata Szydlo počastila Orbána naslovom “Osobe godine”. Je li na djelu “kulturna kontrarevolucija” u EU na koju je Orbán nedavno pozvao?
Orbán tvrdi da je na djelu kulturni napad na europske vrijednosti, čime kritizira Bruxelles. Ipak, ne možemo reći da sve višegradske zemlje bezuvjetno podržavaju promjene u EU. Česi i Slovaci su donekle protiv Orbánovog radikalnog stava protiv izbjeglica i EU i ne podržavaju njegove kontrarevolucijske pozive. No, među poljskim vođama, popularnost Orbána je neupitna. U posljednjih pola godine njegovo uklanjanje pojedinih točaka iz ustava njegovi su poljski kolege naprosto kopirali. Zbog izostanka podrške Češke i Slovačke Mađarskoj i Poljskoj, ne vidim realnu mogućnost da Orbánovi pogledi dobiju podršku u EU, čak niti u slučaju zaoštravanja kritika protiv EU zbog politike prema izbjeglicama. No, Orbánova retorika uznemirava, Zapadu je čak i redikulozna i kao glavnog nasilnika u EU, na njega se mora računati.
Gdje je logika da je Poljska tvrdo na strani NATO-a i protiv Putina, dok je Orbán čvrsto za Putina, a obje zemlje tvore konzervativni blok unutar EU?
Mađarska i Poljska razlike oko Rusije i Putina zapravo niti ne spominju. Mađarska treba Putina zbog financijske pomoći oko gradnje nuklearne elektrane Paks 2. A opet, glasala je za sankcije Rusiji, pa naši prijateljski odnosi nisu prouzročili nikakve posebne tenzije u EU, ništa osim osuda Orbánovog posjeta Rusiji i Putinovog Mađarskoj. Orbánova lojalnost primarno je motivirana ekonomskim interesima, a nacionalistička, konzervativna agenda je njegova vlastita, nije ju izazvao Putin.
Koliko često Viktor Orbán javno načima probleme sa Zagrebom oko Ine i MOL-a?
Javno on je rijetko spominjao Zagreb ili kontroverzije Ina-MOL. Zapravo, u posljednjih nekoliko godina ne sjećam se i jednog puta, a pretražujući njegove ranije izjave, pronašla sam da je samo jednom prilikom ustao u obranu MOL-a i Zsolta Hernádija. Tada je istaknuo da je MOL vrlo bitan za mađarsku ekonomiju, te da je s tvrtkom sve u najboljem redu, iako je bilo sasvim jasno da je MOL bio u problemima. A i javno se pojavljivao u društvu Zsolta Hernádija iako je za njim već bio izdan europski uhidbeni nalog. I danas je javno dostupna fotografija na kojoj se vide Orbán i Hernádi kako igraju nogomet na Felcsútu, stadionu koji je izgrađen u najneposrednijoj blizini Orbánove kuće. Kako se čini, Orbánova podrška Hernádiju još uvijek je snažna, na što uostalom ukazuje i to da protiv njega u Mađarskoj nije pokrenut nikakav pravosudni postupak.
Na desnici u Hrvatskoj mogu se čuti izjave o divljenju Orbánovom političkom stilu. Kakva je budućnost EU s takvim nacionalističkim pokretima od Jadrana do Baltika?
EU je podijeljen između onih koji pokušavaju stvoriti federaciju i onih koji štite nacionalni suverenitet. Orbán i njegova vlada s ostalim sličnim populističkim pokretima snažnih nacionalističkih programa nastoje ograničiti moć EU i u što većoj mjeri vratiti je zemljama članicama. Ideja je da samo nacionalne vlade mogu štititi građane. Vlada u Mađarskoj vodi dvostruku igru. U EU progovara kritički, često i neočekivano oštro, ali je u domaćoj komunikaciji to još i gore. Iznenađujuće, ali referendumska kampanja nije dovela do rasta raspoloženja protiv EU, no to se još može i promijeniti. Ako dovoljno puta čujete da je za loše kriv EU, u to ćete i povjerovati.
Orbánovi nazori sve su bliži Putinu, Donaldu Trumpu, možda čak i Aleksandru Vučiću. Za Erdogana je čak rekao da ga EU ne bi smjela sprečavati u vraćanju smrtne kazne. Kako se takva osoba ponaša u unutarnjoj politici?
Kod kuće nije ništa drugačiji. Referendumskom kampanjom raspiruje ksenofobiju koja je i inače jako prisutna u Mađarskoj. A fokusiranje na imigraciju i izbjeglice kao da mu služi za odvlačenje pažnje od domaćih neprijatelja, primjerice civilnog društva. Vlada optužuje nevladine udruge da ih sponzorira George Soros, a one danas sasvim ovise o privatnim donatorima i stranoj pomoći. Od države ne stiže baš ništa. Slobodu medija žestoko se kritizira i iz Mađarske i iz inozemstva još otkako je Orbán postao premijer 2010. Državni mediji pod potpunom su kontrolom koja njima širi svoju demagogiju. Orbánovo divljenje Putinu, Trumpu ili Erdoganu opće je poznato, ali kontroverznost tih državnika nitko ne spominje.
A Romi? Do prije nekoliko godina krivci za brutalna ubojstva Roma nisu bili kažnjeni. Postoje li razlike između Fidesza i Jobbika, između Orbána i Gabora Vone?
Optužene za ubojstva i teške napade na Rome na kraju su ozbiljno kaznili. Trojica prvooptuženih osuđena su na doživotne kazne zatvora. Istraga je trpjela kritike kao prespora i često aljkava, ali takvih pritužbi na suđenja nije bilo. Romi i dalje žive u strašnom siromaštvu, slabo se mogu obrazovati i zaposliti, siromaštvo djece i dalje raste, koliko god vladini izvori tvrdili drugačije. Proturomski osjećaji se nisu promijenili, ali je vlada sad pronašla novog “neprijatelja”. Nedavno su političari Fidesza sugerirali da bi, ako se “migranti” presele u Mađarsku, to značilo da će se izdaci za siromašne, za Rome, smanjiti, što je očiti pokušaj da se Rome nahuška protiv izbjeglica. Dio Roma se čak i počeo organizirati protiv migranata. A u odnosu na Jobbik, Fidesz je još i umjeren. Fideszovi političari, čak i kada to i misle, nikada javno ne iznose previše rasističke stavove protiv Roma. Jobbik, s druge strane, i dalje ističe kriminal Roma i tvrdi da su si sami krivi što tako žive. Fidesz ih čak smatra bitnim dijelom biračkog tijela i zato se drži unutar političke pristojnosti.
Na jesenjoj sjednici parlamenta Orbán je rekao da BDP raste, da nezaposlenost pada, da narod živi bolje. Bertalan Tóth iz Mađarskih socijalista na to je rekao da četiri milijuna Mađara žive ispod egzistencijalnog praga.
Istina je vjerojatno negdje između. U 2016. ekonomija je nastavila rasti, nakon kraćeg pada, ali je rast sporiji od očekivanog. No, ja nisam ekonomist. Ono što znam jest da mnoštvo ljudi živi u siromaštvu, a vjerodostojni podaci Statističkog ureda ne postoje jer je ured nedavno promijenio metodu kojom računa siromaštvo. Novu metodu naveliko kritiziraju kao način da siromaštvo naprosto statistički eliminira.
Bi li Jobbik usrećilo kad bi Orbánova vlada podbacila na ekonomskom planu?
Naravno, razočarani ljudi koji žive gore nego ranije obično su podložniji radikalizaciji. On cilja na razočaranje, strah i očaj. Istodobno Jobbik intenzivno pokušava doprijeti do manje radikalnih glasača iz srednjih slojeva. Ipak, ovog ljeta Jobbikovo je vodstvo jako napalo novinske izvještaje po kojima je popularnost Jobbika sada na 12 posto, isto koliko i prošle godine.
Je li istina da udžbenici povijesti za osmi razred osnovne škole sadrže tri fotografije Orbána, navode ga kao utemeljitelja moderne mađarske države i donose njegove političke stavove?
Da, istina je. U redu, Orbán nije i jedini premijer kojega taj udžbenik povijesti navodi, ali je način na koji je to učinjeno za svaku osudu. Jedan njegov govor iz 2015. o migracijama citirali su u poglavlju o multikulturalizmu. Taj govor održao je u Europskom parlamentu u Strasbourgu, te je tada rekao da one zemlje koje su nekoć imale kolonije, pitanju migracija pristupaju drugačije od onih koje ih nisu imale. One koje su imale kolonije, navikle su primati veliki priljev ljudi iz kolonija. Mađarska, rekao je, nije takva zemlja i ne želi takvom ni postati. Po njegovom, ona je homogena država, njene vrijednosti ne smiju se žrtvovati. Udžbenik povijesti učenicima potom postavlja pitanja: “Zašto smatrate da bivše kolonizatorske zemlje imaju drugačiji odnos prema imigrantima? Što znači homogeno? Po vašem mišljenju, je li Mađarska homogena?” Osim Orbána, u knjizi se spominjnu i Péter Medgyessy, kao potpisnik ulaska u EU, i Ferenc Gyurcsány kao značajan za privatizaciju, ali se ne citira nijednog od njih dvojice. Taj udžbenik jest izborno nastavno sredstvo, ali svjedoči o pokušajima indoktrinacije od najranije dobi.
