Na vidljivu mjestu, u salonu za goste, stoji fotografija ambasadora Anvara Azimova, njegove supruge i kćeri s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović. Curica u plisiranoj suknji do ispod koljena, uredno počešljana, široko nasmijana.
Slatko. Kao s nostalgičnih obiteljskih fotografija. Gospođa Azimova je u strogom crnom kostimu. Vrijedno prirode događaja.
Veleposlanik je u diplomatskoj odori s nizom odlikovanja poslaganih na lijevoj strani prsa. Uspravan i zadovoljan. Predsjednica u ružičastom kostimu.
U Bosanskoj, zavojitoj i uskoj ulici koja se od Ilice propinje prema obroncima Pantovčaka, zgrada ambasade Ruske Federacije smjestila se malo ispod vrha.
Ruska ambasada je tamo još od početka 90-ih, kad su, bez nekih problema zbog tradicionalnih veza sa Srbima, priznali neovisnu Hrvatsku i vrlo brzo uspostavili službene diplomatske odnose. Lijepa građanska kuća, opasana ogradom i kamerama, čuva gomilu diplomatskih tajni koje su obilježile moderne političke odnose Moskve i Zagreba.
"Većina zapadnih diplomata u Zagrebu mistificira rusku politiku ovdje. Misle da Moskva ima neke skrivene, gotovo zaplotnjačke planove dominacije u regiji. To ne može biti dalje od istine", priča veleposlanik Azimov.
Pijemo crni ruski čaj, vani puše oštri sjeverac i plešu stabla u vrtu. Dr. Azimov je ugodan. Često se smije i iskren je do boli u odgovorima. Kad želi nešto istaknuti, ovako počinje:
"Možda ne bih kao diplomat ovo trebao reći, ali...”.
Naravno, ambasador je iskusan i zna dokle se može ići. Dosta ga hvale u diplomatskim krugovima. Kažu da se jako trudi poboljšati odnose sa slavenskom braćom Hrvatima, koji su, eto, sasvim malo i iz moskovske perspektive, zabrazdili stranputicom koju je utabala zajednička vanjska politika EU. A to ponekad i nije sasvim lako.
"Mi Rusi volimo Hrvatsku. Gostoljubivi ste, srdačni, imate prelijepu zemlju s velikim potencijalima i Rusija želi samo imati najbolje odnose s Hrvatskom. Nikako probleme. Unatoč stanovitim usponima i padovima. Nadam se da Vlada i hrvatski građani cijene to što se Rusija trudi održati te odnose dobrima", govori on.
Veleposlanik je rođen 1950. S 23 godine završio je prestižni Međunarodni državni institut za međunarodne odnose u Moskvi (MGIMO).
Tamo je, samo godinu dana ranije, diplomirao i sadašnji ruski šef diplomacije Sergej Lavrov, zvani Ledeni, jedan je od glavnih arhitekata rastućeg ruskog utjecaja u svijetu. Moskovski institut, to se dobro zna, bio je inkubator za budući prvi ešalon tadašnjih sovjetskih diplomata. I još je priznat kao pretižna škola za stjecanje diplomatskih vještina i znanja.
Dr. Azimov prošao je mandate u Indiji, Austriji (pri OESS-u), Zambiji, bivšoj Jugoslaviji, BiH...U Hrvatsku je stigao u srpnju prošle godine. I to u trenutku u kojem se politička dinamika, kako i on kaže, između Zagreba i Moskve znatno usporila.
Zbog poznatih razloga: stanja u Ukrajini i ulaska Hrvatske u EU. Politički problemi onda su se zrcalili i na gospodarskoj razini.
Ambasador žali za vremenima u kojima je robna razmjena između Rusije i Hrvatske rasla na godišnjoj razini. Sad je pad gotovo dramatičan.
"Što zbog nametnutih sankcija EU Rusiji što zbog pada cijena energenata, zabilježen je pad oko 50 posto. Uz ovakve podatke svaki bi ambasador digao ruke od ozbiljnog posla, klatio se po prijamima, čekao ljetne izlete na Brijune, sezonu godišnjih odmora. Te bi se onako, sasvim usput, nadao da će se ubrzo promijeniti ukupna politička klima, za što ima šanse kao i za to da jedan nogometni klub iz Splita ove godine zaigra u finalu Lige prvaka protiv Real Madrida. Uza sve to loše, depresivno i gotovo bezizgledno u hrvatsko-ruskim odnosima, dr. Azimov nije spreman tek tako odustati.
"Kad ne ide u politici i gospodarstvu, jako se trudimo poboljšati kulturne veze", objašnjava on i sasvim ozbiljno tvrdi da se dvije države mogu tjesnije i bolje povezati predstavljanjem ruskih umjetnika i ruske umjetnosti.
I to sve skupa uopće ne izgleda loše. Posljednja bilateralna kriza, nedavni Plenkovićev posjet Ukrajini i vezane izjave, koje su opet rusku diplomaciju dovele do slanja sasvim neuobičajenih diplomatskih komunikea, veleposlanika nikako ne čini sretnim.
Naprotiv, sasvim je uvjeren da Rusija ima vrlo jedinstven komentar i stav, za Moskvu neprihvatljivih Plenkovićevih izjava u Kijevu.
"To je bila izjava našeg odjela za informiranje, koji je službeni izvor ministarstva vanjskih poslova. Dakle, to je službeno stajalište ministarstva."
I ruske vlade, dodajemo…
"Naravno, moje ministarstvo odražava stajališta samog ruskog državnog vrha - potvrdio je još jednom da je “baš zato službeno stajalište ruskog ministarstva vanjskih poslova”.
Dr. Azimov, opsežno i strpljivo, spomenuo je još nekoliko važnih detalja o Plenkovićevim izjavama koje su unijele veliku nervozu između Moskve i Zagreba.
On kaže da za Rusiju to nije bilo ništa novo.
"Izjave vašeg premijera u skladu su s često ponavljanim stajalištima EU o ukrajinskoj krizi. No dva su momenta koji su nas posebno zabrinuli. Prvi, Plenkovićeva izjava o integraciji okupirane regije Donbas i drugi o aneksiji Krima. Prema tumačenju veleposlanika to su tzv. crvene linije. A čini se da ih je predsjednik Vlade RH malo pregazio. Kako?
"Već sam to objašnjavao u nekoliko intervjua. Rusija nije okupirala Donbas. Tamo nema regularnih postrojbi Vojske Ruske Federacije. Ipak, moramo priznati da ima ruskih dragovoljaca koji su dio postrojbi branitelja Donbasa. S druge strane, poznato je da se u Vojsci Ukrajine bore dragovoljci iz različitih država, uključujući, prema objavljenim informacijama, one iz Hrvatske.
Prije svega u Donbasu, gdje je 80 posto Rusa, i na Krimu, gdje su također Rusi većina. Na Krimu su, zbog djelovanja takvih radikalnih skupina, ubijene stotine ljudi. Bitno je reći da Rusija nema teritorijalnih pretenzija prema Donbasu iako je to područje prije Oktobarske revolucije i stvaranja SSSR-a pripadalo Rusiji.
Lenjin je odlukom iz 1918. Donbas zapravo ustupio Ukrajini. Danas, unatoč želji tamošnjeg stanovništa da se priključe Rusiji ili da budu neovisni, ruski politički vrh to nije prihvatio. Jedino rješenje, rekla je moja vlada, može se pronaći u pregovorima predstavnika središnje vlasti iz Kijeva i Donbasa te u okvirima Sporazuma iz Minska, koji je skopljen nakon pregovora lidera Ukrajine, Rusije, Njemačke i Francuske. Želimo i potičemo predstavnike Donbasa da se dogovore s ukrajinskim vlastima.
Postoji problem jer središnje vlasti u Kijevu ništa nisu učinile u decentralizaciji te regije, važnom pitanju izbora i dodjeljivanja autonomije. A sve je to dio Sporazuma iz Minska. Zbivaju se i povremena kršenja sporazuma o prekidu vatre s obje strane. Sve sam ovo rekao kako bi vam bilo jasnije zašto se ne možemo složiti s tim da premijer Plenković koristi termine okupirana područja i aneksija. Okupirana od koga? Od Rusije? Još jednom: tamo nema postrojbi ruske vojske i Rusija nije okupator. Možda je za nas još osjetljivije spominjanje aneksije Krima.
Ne bih sad opet želio ulaziti u povijest te regije, ali se zna da je Krim, ogromnom većinom naseljen Rusima, predan Ukrajini odlukom predsjednika SSSR-a Nikite Hruščova iz 1954.
Konačno, događaji u Ukrajini i strah domicilnog ruskog stanovništva od prije tri godine doveli su do referenduma o povratku Krima Rusiji. Taj je proces nepovratan i pitanje je zauvijek zatvoreno. Opstanak Krima iznimno je važno pitanje ruskog ponosa i nacionalnog interesa o kojem nema pregovora.
No iste takve termine koristi EU, spomenuli smo ruskom veleposlaniku. Pa u čemu je onda razlika?
"Ne baš puno članica EU inzistira na korištenju tih, za nas neprihvatljivih termina. I to onda znamo cijeniti. Termini poput okupacije i aneksije, a pogotovo stvaranje novih mehanizma tzv. reintegracije Donbasa, dok nije ispunjen Sporazum iz Minska, nisu prihvatljivi.
Ambasador Azimov kaže da Rusija zbog ovoga ne želi kvariti odnose s Vladom RH i Plenkovićem. I nema, konačno, ništa protiv da Hrvatska podijeli iskustva mirne reintegracije s ukrajinskim vlastima.
"Da. Takvo je bilo priopćenje. Snažno", priznaje dr. Azimov.
Spomenuli smo mu da su Hrvati osjetljivi kad se izvan konteksta spominje 250.000 Srba koje je protjerala Hrvatska u Oluji. To jednostavno ne odgovara povijesnoj istini.
"Razumijem o čemu govorite. Razumijemo da je srpsko pitanje u Hrvatskoj jako osjetljiva tema. Rusija je bliska sa Srbima, ali isto tako želimo biti bliski s Hrvatskom. Hrvatska i njezina vlada na dobrom su putu u rješavanju takvih manjinskih pitanja unatoč teškom nasljeđu građanskog rata u Hrvatskoj. Znate dobro da smo se mi trudili demontirati krizu između Hrvatske i Srbije na miroljubiv način.
Poznata je inicijativa posljednjeg predsjednika SSSR-a Mihaila Gorbačova, koji je u listopadu 1991. pozvao Tuđmana i Miloševića na razgovore u Moskvu. Na dugim sastancima pokušalo se doći do prihvatljivog rješenja kojim bi se izbjegao rat.
Jedna od ideja predsjednika Gorbačova bila je konfederacija, kojoj se, kako stoji u dokumentima, Tuđman nije protivio. Kao korak bliže stjecanju nezavisnosti. Onda je, nakon 11 sati pregovora, Gorbačov shvatio da konfederacija nije moguća i da je jedini politički i civilizacijski izlaz omogućiti nezavisnost Republici Hrvatskoj. Milošević se, naravno, nije složio.
Tuđman jest. Ključno je reći da je Gorbačov došao do realnog i pragmatičnog zaključka da razvod mora biti civliziran. Osim toga, mi smo vrlo brzo priznali Hrvatsku i uspostavili diplomatske odnose.
Sljedeće godine proslavit ćemo 25 godina. Rusija je nekoliko puta pokazala interes za kupnju dionica Ine, koje su u vlasništvu mađarskog MOL-a. To je složena geopolitička operacija, u koju se redovito upliću i Sjedinjene Američke Države.
Inače su, nakon uvođenja sankcija Rusiji, investicije te države postale strogo kontroliran biznis. Ambasador je mišljenja da sankcije, unatoč pritiscima iz SAD-a, neće dugo trajati. - Dobro znate da je još SSSR bio važan trgovinski i gospodarski partner ondašnjoj Hrvatskoj, koja je bila dio bivše SFRJ.
Hrvatska brodogradilišta sagradila su za SSSR i Rusiju 400 različitih brodova u vrijednosti od 12 milijardi eura. To su bile i investicije u vaše gospodarstvo. Sad nisam zadovoljan razinom ruskih investicija. Ukupno je to više od 500 milijuna eura, uglavnom u nekretine na obali i hotelski biznis, što je nedovoljno.
Svakako potencijala ima - procjenjuje ambasador uz jednu bitnu ogradu. U Rusiji je stasala nova generacija poslovnih ljudi koji se drže stanovitih domoljubnih principa.
"Vidite to na primjeru Krima. Pola troškova za uzdržavanje Krima plaća ruska država, a pola dolazi od privatnih ruskih biznismena. Za njih je pitanje nacionalnog ponosa tamo investirati.
Sankcije EU također su problem i veleposlanik ima nekih primjedbi.
- Hrvatska je disciplinirana članica EU, ali nikad nije izrazila zabrinutost zbog uvođenja sankcija Rusiji, kao što su to učinile neke druge države iz EU.
"Gazprom je to jasno rekao još prije pet-šest godina", ponavlja dr. Azimov.
"Nećemo raditi nikav pritisak vezan uz to. No volimo tu i tamo podsjetiti zainteresirane strane da smo, ako se slože MOL i Ina, spremni kupiti dionice Ine.
Azimov ne zaboravlja reći da je razočaran rekacijom koju je ponuda ruskoga Gazprom Exporta izazvala u Hrvatskoj i Mađarskoj.
Baš kao i bitnu digresiju da se sastao s bivšim potpredsjednikom Vlade Tomislavom Karamarkom, za kojeg se općenito držalo da je sklon ruskim interesima, ali dr. Azimov kaže da se njih dvojica “nikad nisu dotaknuli Ine”. Gazprom je i sad spreman, sasvim otvoren, za kupnju dionica Ine ako se obje strane dogovore.
"Ipak, moje je mišljenje da zapadne zemlje općenito neće biti spremne na jačanje energetske pozicije Ruske Federacije u Republici Hrvatskoj. To je možda i glavni razlog zbog kojeg se Ina i MOL nisu mogli dogovoriti o ruskoj ponudi. Bilo je, rekao bih, više napretka u kontaktima s Mađarima. Ne silimo nikoga da nam bilo što proda, ostajemo zainteresirani i čekamo. Štoviše, nedavno sam razgovarao s ljudima iz Gazproma i pitao ih kako dalje oko Ine. Rekli su: ‘Primirimo se, bez isticanja, čekajmo odluku’.
Rusiji nije imperativ, unatoč velikom tržištu energenata u Europi, pod svaku cijenu održati opskrbu u konteksu produljenja sankcija EU. Otvorila su se druga tržišta, prije svega Kina i Azija, i tamo Rusi imaju dovoljno kupaca da bi bez problema kompenzirali. - Zanimljiv je podatak da su, unatoč sankcijama, količine prodanog plina i nafte iz Rusije u Europu povećane.
Na političkoj razini bilateralni odnosi Moskve i Zagreba prilično su zapeli.
"Kandidati govore jedno u kampanji, bez obzira je li to Trump ili Clinton, a nešto sasvim drugo kad ih izaberu. Ambasador dodaje kako nema posebnih veza između Kremlja i Trumpa, nije bilo nikavih razmjena informacija u kampanji, ali da su zamijetili Trumpove signale kako bi se odnosi mogli popraviti.
"Vrlo smo oprezni. Vrlo. Sve će ovisti o ljudima koji ga budu savjetovali o vanjskoj politici. U telefonskom razgovoru s predsjednikom Putinom rekao je da želi ‘resetirati’ odnose. To će, ako sve bude po planu do inauguracije, biti organiziran susret na vrhu predsjednika Putina i predsjednika Trumpa.
Izabrani američki predsjednik želi razgovarati s Rusijom o mnogim svjetskim problemima i to je odlično za sve", zaključuje ruski veleposlanik u Zagrebu.
