Prošlo je nekoliko mjeseci od sudbonosnog britanskog referenduma o napuštanju Europske unije. Tanka većina Britanaca glasala je da žele napustiti Uniju i sve što to za sobom povlači.
Neki će reći da je referendum otkrio ksenofobičnu stranu Britanaca kojima je odjednom zasmetala imigracija, neki će reći da čelnici Unije nisu dovoljno popustili u famoznim pregovorima s Davidom Cameronom, ali za konkretnije razloge potrebno je pitati ljudi koji su prve crte gledali razvoj događaja.
Daniel Korski, nekadašnji savjetnik premijera Camerona, iz prve ruke je gledao kako Velika Britanija polako ali sigurno se udaljava od projekta Unije.
Nevjerojatan europski projekt
"Posljednjih godina EU, nevjerojatan projekt koji je kontinentu donio mir i ekonomsku liberalizaciju, postupno se udaljava od glasača", napisao je Korski u članku za Politico. Sam Korski dio krivnje stavlja na ramena europskih vođa koji su uzimali sve više ovlasti ili kako to on kaže: "Petljali su se u svakodnevne živote običnih građana".
Vrhunac uzimanja ovlasti dogodio se izborom Jean-Carla Junckera za šefa Europske komisije. Dotad je običaj bio da šefovi država članica biraju komisiju, ali šef Europskog parlamenta Martin Schulz uveo je novi pojam u temelje Unije. "Spitzenkandidaten" je izbor šef Komisije na prijedlog stranke s najviše mjesta u Parlamentu, a to je u ovom slučaju Europska pučka stranka.
Ranije ove godine Pew Research proveo je istraživanje na 10.000 Europljana kako bi se ustvrdili stavovi građana prema Uniji. Korski napominje da je u Grčkoj 71% ispitanika imalo negativno mišljenje o Uniji što je bio samo jedan od pokazatelja nepopularnosti EU diljem država članica.
Bez alternative
Prvi gaf Cameronove kampanje je bio što nisu pružili alternativu britanskim euroskepticima na čelu s Nigelom Farageom. Nitko iz vlasti nije govorio o prednostima Unije. Nitko nije prezentirao viđenje Unije koja daje članicama neovisnost, ali pruža mogućnost za izgradnju europskog identiteta.
Cameronov najveći politički "uspjeh" bio je povlačenje britanskih konzervativaca iz Europske pučke stranke (EPP) što je uskratilo brojne prilike za neslužbene razgovore s predstavnicima drugih država članica.
Prije svakog sastanka Vijeća Europe, šefovi državnih stranaka članica EPP bi imali neslužbeni sastanak u kojem su mogli raspravljati o potrebama matičnih država. Cameron nije imao pristup tome. Čak ni pomoćnici kao što je Korski nisu bili dobrodošli na slične sastanke na nižim razinama vlasti. Odluka o izolacionizmu britanskih konzervativaca prekinula je sve neslužbene kontakte koji daju naslutiti koliko su daleko spremni ići šefovi članica Unije u pregovorima s Velikom Britanijom.
Na kraju je Cameron morao pregovarati s kolegama kao da se ne poznaju, upravo zbog kroničnog nedostatka neformalnih sastanaka.
Imigracija nevažna ili prevažna
Imigracija, jedna od stvari koja se ispostavila kao ključna za referendum, u institucijama Unije je viđena kao irelevantna. Britanci su neuspješno i neuvjerljivo govorili o 300.000 imigranata iz EU u Ujedinjenom Kraljevstvu. "Ispravno su govorili da imigranti iz EU plaćaju više poreze i koriste manje javnih usluga od Britanaca. Ispravno su ukazivali na činjenicu da je Britanija pred punom zaposlenosti i da je imigracija neizbježna", piše Korski.
Krivnju za nepovoljan dogovor o reformi Unije, za Britance nepovoljan, Korski stavlja na šefove država članica EU.
Kad je postalo jasno da Cameron ne može iskoristiti rezultate pregovora u političke svrhe, njegova kampanja je shvatila u kolikim problemima se nalaze. "Do samog početka kampanje, za sve probleme bili smo si sami krivi", uvjeren je Korski.
Jednom kad je kampanja počela, postali su svjesni koliko zaostaju. "Vote Leave", kako je bio službeni naziv kampanje za odlazak iz EU, su imali nekoliko mjeseci prednosti. Kampanja je bila u punom jeku u vrijeme kada se Cameron sjetio promovirati vrijednosti Unije. Godinama je za sve britanske probleme krivio "birokrate u Bruxellesu" i bilo je jasno da mu britanski glasači neće povjerovati kad odjednom promijeni priču.
Tko je mogao više?
Možda je šef britanskih laburista Jeremy Corbyn mogao više pomoći, možda su popularni političari poput Sadiqa Khana mogli ranije izići među glasače, ali ostaje činjenica da je gotovo svaka regija Ujedinjenog Kraljevstva uvjerljivo glasala za izlazak iz Unije. Dva ili tri govora ne bi ništa promijenila.
Najveća greška je bila što Cameron nije donio obećavane reforme Europske unije. Reforme kakve je obećavao Britancima i putem britanskih medija. "Od onog trenutka kada je Cameron obećao referendum, trebalo smo graditi kampanju na temeljima europske suradnje, trebali smo pripremati za političku bitku kakva nas je dočekala. Ali nismo", otvoreno priznaje najveće greške britanskih vlasti Korski.
Čovjek koji je iz prvih redova gledao kako Britanija nezaustavljivo korača izolacionizmu.
