U bici za Mosul, presudnoj za uništenje Islamske države u Iraku, američki vojnici ne sudjeluju prvenstveo kao dio borbenih trupa, koliko u oslobađanju višemilijunskog grada savjetuju zapovjednike trupa koje su Amerikanci zapravo uvelike i trenirali. Jedna od posebno važnih stvari u uspješnosti oslobađanja Mosula jest količina informacija o situaciji među ISIL-ovim redovima u Mosulu, što Amerikanci mogu dobiti samo od zarobljenih ISIL-ovaca. A njih skoro da i nema. Na ovu okolnost Daily Beastu požalio se jedan od američkih časnika, za kojega Daily Beast nije otkrio je li riječ o nekome iz obavještajnih krugova u SAD-u ili pak nekome tko je na terenu usred rata u Iraku. "Povremeno i dobijemo pristup nekom od ISIL-ovaca koje Iračani zaroba, ali to je rijetko", rekao je za Beast drugi američki časnik.
Amerikanci znaju da je u borbama za Mosul od sredine listopada pobijeno nekoliko stotina ISIL-ovaca, ali nemaju pojma koliko ISIL-ovaca su Iračani zarobili. Razloga za to je nekoliko. Obavještajna važnost takvih zarobljenika je neprocjenjiva zato što je Mosul, osim što je ogroman, premrežen tunelima, bombama iznenađenja, zasjedama svake vrste. Vrlo pogibeljno mjesto za ratovanje Mosul bi, dakle, bio sve da i ISIL-ov glavni vođa Abu Bakr nije zaprijetio svojim ljudima da se izvole boriti do smrti, inače će ih pobiti kao dezertere. Mnoštvo je vijesti da u Mosulu ISIL doista i jest već pobio najmanje 50 svojih pripadnika, vjerojatno i više, otkako je počela bitka, optuživši ih za bijeg, kukavičluk i slične prilike kad su ovi pokazali tragove volje za spasiti goli život. Izvještaj iz prošlog mjeseca kad je ISIL napao grad Rutbah kaže da je u 36 sati bitke od oko 100 ISIL-ovaca koji su tada napali, poginulo njih čak pola.
Drugi razlog zašto Amerikanci ne dolaze do zarobljenih ISIL-ovaca je taj što američki vojnici nisu u prvim borbenim redovima, u pravilu nisu u situaciji da osobno ikoga zarobe, pa tako niti da ih ispitaju, makar nakratko. "Podaci od takvih zarobljenika bili bi korisni i za razotkrivanje duljih ISIL-ovih planova, ali i za samo bitku za Mosul", kazao je ta Daily Beast Philip Solondoz s "Washington institute for Near east policy". Novi razlog je i taj što kurdska Peshmerga sve ISIL-ovce koje zarobe njeni borci, prosljeđuju iračkim vlastima. A ovi ih onda ne tretiraju kao ratne zarobljenike, jer to niti nisu ako je riječ o Iračanima koji su se priključili ISIL-u. Ratni zarobljenici mogu biti samo stranci, vlastiti građani podliježu domaćim kaznenim zakonima. Human Rughts Watch je već primijetio da iračke vlasti takve zarobljenike drži u potpunoj izolaciji, čak i od njihovih obitelji.
Kakva im je pritom sudbina, može se samo pretpostaviti. Pritom čak niti koalicija iračke vojske i pridruženih šijitskih i sunitskih milicija ne uspijeva pohvatati nešto posebno puno živih ISIL-ovaca već i zato što mnogi od tih apsolutno militantno radikaliziranih sunita, jer ISIL to i jest, smatraju da će ih, ako ih se dočepaju šijiti ili Kurdi, žive oderati. Zato pokušavaju pobjeći iz Mosula, a onda ih izvan grada u velikom broju tamane bombarderi anti-ISIL-ovske koalicije. Možda i najkritičniji razlog zašto američka vojska u Iraku danas ne može računati na to da joj iračke vlasti stavljaju na raspolaganje zarobljene ISIL-ovce kako bi ih ispitivali, jest to što se SAD užasno iskompromitirao nakon rušenja Sadama Huseina 2003.
U javnost su izašle fotografije i svjedočenja o sasvim nepotrebnom i neracionalnom ponižavanju i zlostavljanju zatvorenika u Abu Ghraibu, gdje su Amerikanci držali zatočene Iračane, bilo pripadnike Huseinove vojske, bilo osumnjičene za terorizam i ekstremizam. 2007. Amerikanci su u svojim zatvorima držali polovicu od 50.000 takvih zatvorenika, a ono što se doznalo o maltretiranju tih ljudi, u Iraku je i jako loše odjeknulo među stanovništvom,radikaliziralo zatočene i dovelo u jako nezgodan politički položaj čak i nove iračke vlasti u Bagdadu.
U novije vrijeme najkrupnija riba koja je dopala šaka Amerikancima bila je Umm Sayyaf, supruga Abua Sayyafa, vrhovnog ISIL-ovog čovjeka za naftu i plin. Nju su uhvatili u svibnju 2015. u udaru na njenog supruga. Kako su iz nje Amerikanci izvukli čudo jedno informacija o ISIL-u prije nego što su je prepustili Kurdima, pretpostavlja se da je Abu Bakr zaprijetio smrću svim ISIL-ovcima koji se ne budu borili do smrti i zbog velike obavještajne, posljedično i vojne štete koju je ISIL pretrpio njenim zarobljavanjem.
