Prije otprilike četiri godine ostavio sam neambiciozan komentar ispod jednog statusa na Facebooku u kojem se nešto govorilo kako je nastao čovjek.
Slagao sam se s porukom statusa, ali sam htio podsjetiti da postoje i ljudi koji drukčije gledaju. Nisam mislio ništa važno. Uslijedila je nevjerojatna paljba uvreda koja me šokirala.
Nisam se snašao, pokušao sam nešto objasniti, ali onda su uslijedili novi udarci.
Osjećao sam se prilično poniženo, pokušavao sam to ispraviti, no stvari su, cijeli jedan vikend, išli od zla u gore. Dok se nekako nisam izvukao. Uočio sam da nastupaju kao grupa.
Jedan zada udarac, a onda se drugi priključe odobravanjem (lajkanjem). Neki moju prijatelji, koji su me pokušavali braniti, jednako su dobili po nosu, no kako nisu bili glavna meta napada, lakše su se spasili.
Jedna kolegica gledala je to mučenje i smijala se. Sve je nekako podsjećalo na uličnu tučnjavu, bez povoda, samo radi iživljavanja.
Svakako je najzanimljivije to što su u napucavanju sudjelovali vodeći hrvatski intelektualci.
Jedan me poslije pozvao na ručak i objasnio da je čovjek koji me je napucavao poznat kao trol. Od tada sam uočio da rado ulazi u kavgu.
Mnogi su ga blokirali, neki su zbog njega i sličnih potpuno napustili društvene mreže. Ja sam dovoljno zreo i stabilan da izvučem pouke.
Nikad si više nisam dopustio sličnu nevolju. Ne čudi me, međutim, da hajka na internetu nekog mlađeg, manje iskusnog može slomiti.
Prema istraživanjima, 70 posto mladih doživjelo je neku vrstu nasilja na internetu.
Američki magazin Time ljetos je objavio da su trolovi zavladali internetom i razorili ga.
Društvene su mreže inicijalno zamišljene kao mjesto okupljanja i razgovora, nešto kao tradicionalni trgovi i kafići. No i tim mjestima znaju zavladati nasilnici.
O bandama koje su terorizirale sela, kvartove i ulice snimljeni su legendarni filmovi (na primjer japanski “Sedam samuraja”).
Trolovi su ljudi sličnih psiholoških karakteristika. Bolesno su željni pažnje.
Oni vrijeđaju, izazivaju, jedva čekaju da netko uzvrati da se upuste u svađu. Neki ne napadaju, ali se podsmjehuju.
S njima su uglavnom grupe odanih sljedbenika koji kad uoče priliku priskoče iživljavati se nad žrtvom. Imaju i svoju ideologiju.
Najčešće zastupaju radikalne ideje u društvu i politici. Tvrde da je pristojnost zastarjela u internetskom dobu ne bi li agresivni način nametnuli kao standard, iako se tako razara zdravu društvenost u kojoj su ljudi ravnopravni i tolerantni.
Zato napadaju tzv. političku korektnost, a podupiru političare poput Donalda Trumpa.
Iako ih ima i među ljevicom, češće su desne političke orijentacije, rasisti, nacionalisti, protivnici ženskih prava i manjinskih grupa. U posljednje se vrijeme posebno piše o krajnjoj američkoj desnici alt-right, koja je najaktivija na internetu.
Lažu bez puno premišljanja, a ako se i koriste poznatim činjenicama, biraju samo one koje idu njima u prilog.
Svoje mišljenje iznose kao tvrdnje – to je tako i gotovo. Kod njih nema druge strane.
Njihovo područje nije samo politika, nego se prepiru i oko sasvim običnih stvari, kao što su televizijske serije, loša glazba, reklame... Uvijek imaju za reći nešto ekstremno.
Koliko god bio netko normalan, trolovi ga obezvređuju. Jedni trolovi proglašavaju idiotima ljude koji idu nedjeljom u šetnju, drugi one koji se gnijezde na kauču.
Ključna je psihološka karakteristika trollova da bježe od razmišljanja o sebi, o tome kakvi su. Na primjer, mnogi će političara Ivana Pernara proglasiti trolom i kad se ponašaju jednako kao on.
Svi su im drugi trolovi osim njih samih. Pernar je dobar primjer kako takav način komunikacije preuzima sve više i javni prostor.
U Sabor je ušao po preferencijalnim glasovima ponajprije zahvaljujući medijskom aktivizmu. Poput svih trolova i svih političara, on ima mišljenje o svemu.
Ali treba razlikovati obične trolove i političare. Obični trolovi su fanatici. Društvene mreže uglavnom služe za neobavezan razgovor.
Ljudi ondje iznose mišljenja koja sutra mogu i zaboraviti, kao u kafiću. Samo fanaticima i onima koji skupljaju sljedbenike služe da ubiju druge u pojam. Trump se društvenim mrežama služi kao troll.
Ekstremnim stavovima, pa i lažima, privlači pažnju i sljedbenike. Otvoreno radi što i drugi političari. Pernar je trol, ali drukčiji.
I on lupeta svašta, najčešće radikalno. Ali nije maštovit da izmisli nešto što već nije rečeno ili što ne bi rekli neki od njegovih kolega u Saboru.
Samo to izgovara ekstremno i razotkriva da su većina političara trollovi. Na taj način privlači pažnju i stječe simpatije.
