Mercedes Benz 600 nekada je slovio za vrhunac luksuza i najudobniju vožnju koju je je novac mogao kupiti. Među kupcima našao se i Josip Broz Tito.
Njegov primjerak Pullman Landauleta sa šestora vrata, jedan od samo 9 takvih primjeraka, našao se u prodaji u Velikoj Britaniji. Vlasnik salona automobilima i samog Titovog Mercedesa Tom Hartley, rekao je u razgovoru za Express da ga možete kupiti za "samo" 2 i pol milijuna funti, ili nešto više od 20 milijuna kuna.
U vrijeme kada je izrađen bio je namijenjen isključivo šefovima država i najbogatijim poduzetnicima svijeta. Tada jedan od najsnažnijih motora u putničkom vozilu, moćni 6-litarski V8 proizvodio je oko 250 konjskih snaga. Prema tvorničkim specifikacijama najveća brzina trebala je biti 205 kilometara na sat, ali praktički svi testovi pokazali su da može i brže prevesti svoje putnike.
Dizajn je tadašnja uprava Mercedesa prepustila slavnom Bruni Saccu i Paulu Bracqu. Legenda kaže da su kategorički zahtijevali da svaki radnik zaposlen na izradi tih Mercedesa mora imati najmanje 15 godina iskustva.
Svojim megabogatim kupcima nudili su i mogućnosti prilagođavanja svakog pojedinog automobila. "Sve dok je tehnički izvedivo, ispunit ćemo svake želje naših kupaca. Ako želite nešto što nije specifično navedeno u našoj brošuri, javite se izravno u tvornicu u Sindelfingenu", stoji u originalnoj promotivnoj literaturi.
Slavni i moćni kupci
Mercedes 600 izrađen je u nekoliko varijanti, a specifičnu sa šestora vrata i pokretnim krovom naručivali su isključivo šefovi država. Među njima bili su i papa Pavao VI, rumunjski predsjednik Nicolae Ceausescu i sultan Bruneja. Samo 9 primjeraka je ikad izrađeno, a Tito se pobrinuo da jedan završi i u Jugoslaviji.
U materijalima koje nam je Hartley ustupio, piše da je taj specifičan primjerak naručen preko Mercedesova zastupnika u Nizozemskoj, amsterdamskog AGAM-a i to u travnju 1971. godine.
Krajem sedamdesetih godina, impresionirani Tito pregovarao je s Mercedesom o narudžbi još jednog takvog automobila koji bi imao i skrivene stube kako bi se prikrila maršalova teška pokretljivost i loše zdravlje. Taj automobil nikad nije isporučen.
Nakon Titove smrti raspala se i zavidna flota automobila. Raznim kanalima je ovaj primjerak, broj šasije 00185, završio u Norveškoj i tamo je također bio na prodaju.
Promjene vlasnika
2003. godine kupila ga je za nepoznatu svotu novca jedna njemačka državljanka iz Münchena koja ga je redovito pokazivala medijima i javnosti. Nakon gotovo desetljeća obitavanja u Njemačkoj, jedan bogati britanski kupac odlučio se uložiti ozbiljan novac i prebaciti Titovog Mercedesa u Veliku Britaniju. 2012. godine automobil je prošao rigorozne testove u Ditzingenu gdje je dobio i novi pokretni krov kako bi se slagao s kožnom unutrašnjosti.
Britanski vlasnik, a Hartley je zamolio da njegove podatke ne objavljujemo, osvajao je brojne nagrade na izložbama oldtimera. Posebno se ponosio sitnim detaljima koji su potvrđivali tko je nekad sjedio u odjeljku za putnike.
Dvije jugoslavenske zastave s pripadajućim kromiranim jarbolima, dvije izvorne jugoslavenske registarske pločice i vozačeva kapa samo su dio predmeta korištenih dok je Tito sjedio u njemu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Koliko li bi se moglo dobiti za vozila onih što su bili poslije njega od Franceka, Mesića, Josipovića ili Kolinde? Blesavi narod ne zna iskoristiti brend koji bi Hrvatskoj mogao svake godine donijeti barem jednu milijardu eura u turizmu da ... prikaži još! se obnove Galeb, njegova vozila, pojedine lokacije gdje je boravio, Brijuni i sl. Normalni narodi bi to obilato znali iskoristiti ali glupi "Rvati" se prave večim Hrvatima od svih nas.
koliko se sjecam i antisin mecedes je cuvan u beogradu u nekadasnjem ssnou. koristen je za snimanje filmova i bio funkcionalan. nasi su ga trebali traziti jer je ipak bio hrvatsko vlasnistvo