Posljednjih nekoliko godina djevojka, poznata samo pod nadimkom "bionerd23", objavljuje neobične i opasne snimke iz Černobilske zone radijacije.
Za nju ne postoji višak štetnog zračenja ili preriskantan izlet.
Prije više od sedam godina s veseljem je pričala o analizi žlijezde štitnjače zbog koje su joj liječnici ubrizgali radioaktivni tehnecij.
"Radioaktivna sam žena i baš mi je zabavno", veselo je napisala u opisu videa na YouTubeu.
Jednom prilikom je snimila ogromne somove u bazenu s rashladnim materijalom černobilske nuklearke. Dvometarske grdosije ležerno plivaju, a bionerd23 smireno objašnjava da vjerojatno nisu mutanti. "Narastu na tu veličinu samo zato što ih nitko ne lovi", priča on savršeno smireno.
Nevjerojatno suhoparan video koji traje desetak minuta pokazuje kako ona bezbrižno jede jabuke iz Černobila i onda uspoređuje radioaktivnost jabuka s nekim drugim namirnicama. Usporedila je radioaktivnost jabuke, gljiva iz njemačkih šuma i mahovine što raste nedaleko od stabla jabuke. Zaključila je da je jabuka iz Černobila zapravo daleko sigurnija od gljiva iz šume u Njemačkoj.
Zašto se ona usudi eksperimentirati s tako opasnim stvarima? "Odbacite svoje strahove i sve što ste čuli. Prigrlite Zonu", priča ona za portal Atlas Obscura.
Tisuće kilometara radijacije
Černobilska zona otuđenja tisućama je kilometara velika radioktivna zona na kojoj već desetljećima nitko ne živi otkako je reaktor broj 4 nuklearne elektrane Černobil eksplodirao tijekom sigurnosne provjere nešto prije pola dva ujutro 26. travnja 1986. godine. Idućih deset zastrašujućih dana gorjelo je nuklearno gorivo, raspršujući oblake otrovne radijacije diljem kontinenta. Posebno su teško bile zahvaćene Ukrajina i susjedne Rusija i Bjelorusija.
I dok su se na mjestu nesreće počeli razabirati razmjeri užasa, sovjetske vlasti javno su šutjele u skladu s tradicijom da se ne govori o nesrećama koje bi mogle okaljati ugled sovjetske supersile u doba Hladnog rata. Tek su idućeg popodneva evakuirali 48 tisuća žitelja Pripjata, grada izgrađenog za zaposlenike nuklearke i njihove obitelji tri kilometra od elektrane.
Svjetsku su javnost uzbunili Šveđani 28. travnja detektiravši neobjašnjiv porast radijacije iznad svoje zemlje. Tek kad se saznalo za nesreću, Sovjeti su premjestili 116.000 ljudi iz zone 30 kilometara oko nuklearke.
U idućim godinama ista će sudbina zadesiti još 230.000 stanovnika. Ali pet milijuna Ukrajinaca, Rusa i Bjelorusa još živi u području s povišenom radijacijom.
Razbijanje mitova i predrasuda
Bionerd23 pokušava razbiti neke predrasude i urbane legende koje su nastale u desetljećima nakon katastrofe. Ono što nikome ne želi reći je svoje ime i prezime. "Nitko ne bi trebao obožavati znanstvenika. Treba obožavati rad znanstvenika. Sama osoba je nebitna", priča ona.
Ona se ne boji zračenja ili raka od zračenja. Puno više je brine starost zgrada i strukturalna oštećenja. "Neke od starih zgrada već su opasne za ulazak. Počinju se raspadati", kaže ona i dodaje da se više boji životinja zaraženih bjesnoćom.
Zašto bi itko htio tako detaljno istraživati Černobil i okolicu? Ona kaže da je to jedinstveno iskustvo. "Vrijeme se zaustavilo onog trenutka kada je reaktor eksplodirao. Ne mislim samo da su satovi prestali otkucavati. Jednom kad to prihvatite, shvatit ćete i Zonu".
