"Zašto bi itko išao na odmor samo da bi pucao po životinjama? Koja im je motivacija?", pita se austrijski redatelj Ulrich Seidl.
Seidl je poznat po gotovo groteksnim dokumentarcima, a dosad je najveći uspjeh polučio film "Pasje ljeto" snimljen na prijelazu milenija. Njegov najnoviji dokumentarac "Safari" pita se što ponuka ljude da putuju na drugi kraj svijeta samo kako bi ubijali životinje.
Sam Seidl priznaje da još uvijek nema definitivan odgovor na pitanja s početka članka, a gotovo je siguran da ne postoji jasan odgovor na jednostavno pitanje.
Leću kamere ovog puta okrenuo je Namibiji gdje je potpuno dozvoljen lov na životinje radi trofeja. Usprkos osudama iz svih dijelova svijeta, bogataši dolaze u tu afričku zemlju i ubijaju divlje životinje.
Nakon prošlogodišnjeg slučaja ubijanja lava Cecila i oluje reakcija, očekivalo se da će bogataši odustati od lova po Africi, ali industrija ubijanja ne pokazuje znakove usporavanja.
Bogataši i dalje masno plaćaju dozvole za lov i ubijanje velikih primjeraka afričke faune. Svaka životinja ima cijenu, a jedina prepreka je vlastita savijest i dubina džepa.
Primjerice, cijene desetodnevnog lova na 8 životinja dostižu cijenu od oko 12.000 dolara.
Seidl kao redatelj ima poseban dar za pronalaženje ekscentričnih sugovornika. Ponekad su perverzni, ali uvijek pokazuju ljude drukčijeg sustava vrijednosti nego što smo navikli. Nakon što je otišao u Namibiju pronašao je ljude koji misle da je potpuno normalno ubijati životinje zbog trofeja. Ne samo da je normalno, već da je to i savršeno moralno.
"Lov u kontroliranim uvjetima je legitiman i održiv", priča jedan njemački lovac u dokumentarcu, prenosi CNN. "Posebno u državama u razvoju gdje ljudi zarađuju od lova. Lovac potroši više u dva tjedna nego što neki običarn turist potroši u dva mjeseca", uvjeren je njemački lovac u ispravnost svojih postupaka.
"Imam neki osjećaj kao da lovci uvijek traže neki razlog, neko opravdanje za svoje postupke", ispričao je Seidl. Uvijek se priča o ekonomiji, uvijek se priča da lovci zapravo pomažu životinjama tako što ubijaju slabije ili starije primjerke.
Međutim, u dokumentarcu je Seidl prikazao jednog starijeg turista dok hrče ili pije. Gledatelj ima dojam, da su uloge obrnute, korpulentni stariji čovjek možda bi mogao biti etična meta, piše CNN.
"Nisam imao neko ranije formirano mišljenje o lovu. Ne bih ni snimao film da sam imao ikakav stav", kaže Seidl. I dok obje strane rasprave o lovu žive u uvjerenju da je "Safari" argument u njihovu korist, dok lovci misle da film pokazuje nasušnu potrebu za lovom, a protivnici kažu da je samo osnažio njihova uvjerenja, Seidl ima znatno pragmatičnije stavove.
"Film neće imati nikakav utjecaj na tu industriju, ali bi mogao utjecati na ljude koje brine zlostavljanje prirode. Moramo se zapitati kakav je stav ljudske vrste i koliko još možemo zlostavljati prirodu. Mislim da je lov tek simbol većih procesa što se sad događaju", uvjeren je Siedl.
