Brzoplet čovjek mogao bi zaključiti da je zaglaviti na godinu dana u hrvatskom zatvoru pothvat za koji se valja baš potruditi. Nekoliko šaljivih zgoda. Bivši šef HEP-a Ivan Mravak prije nekoliko godina je za sudjelovanje u izvlačenju milijuna kuna u aferi Fimi Media u korist HDZ-a dobio godinu i pol. Željko Žderić je prije četiri godine kao bivši direktor Konstruktora uvjetno osuđen na pola godine zbog krivotvorenja dokumenta kojim je od Slobodne Dalmacije tužbom tražio 1,8 milijardi kuna odštete.
Hrvatska je, zapravo, tako čudesna zemlja da se u Hrvatskom fondu za privatizaciju za namještanje posla vrijednog 300.000 kuna prijatelju prijateljima dobiva godinu i pol, da se ratni zločinac s karlovačkog područja izvlačio s jednom godinom, da je muškarcu za silovanje 15-godišnjakinje olakotna okolnost što je otac male djece... Uostalom, kako je ono završilo sa "svim žrtvama Tomislava Horvatinčića" i svim zlodjelima privatizacije u Hrvata? Ili s Miroslavom Kutlom?
Ili s Vinkom Mladineom i Fondom za zaštitu okoliša? Međutim, ako ste imali nesreću da na svojim leđima osjetite ruku zakona zbog uzgoja marihuane, prijateljsko tapšanje pretvorit će se u udarac željeznom pravosudnom šakom ravno među rebra. Zapravo se ne može zamjeriti niti Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu što je glumca Pjera Meničanina osudio na godinu zatvora, bezuvjetno, zbog toga što su ga uhvatili u uzgoju 33 stabljike marihuane i nešto osušenih biljaka.
Problem je u tome što je Hrvatska još uvijek zemlja u kojoj je riječ o biljci čiji uzgoj predstavlja zločin, bez obzira što je možda riječ o uzgoju za osobne potrebe. Ili što je riječ o biljci koja ne izaziva ovisnost, od koje je apsolutno nemoguće umrijeti predoziranjem, koja nesumnjivo ima izrazitu višestruku medicinsku vrijednost, koja je iskoristiva industrijski, koja spada u porodicu pomoćnica skupa s krumpirom, patliđanom, rajčicom...
Čak ako uzmemo kao činjenicu s kojom naprosto moramo živjeti, da je Hrvatska kao članica UN-a jedna od skoro 200 zemalja koje su pale na povijesnu podvalu puritanskog falsifikatorskog pohoda notornog Harryja J. Anslingera na marihuanu u SAD-u 1930-ih, katastrofalno je morati si priznati da Republika Hrvatska 2017. godine ima takvo zakonodavstvo po kojem Pjer Meničanin predstavlja prijetnju društvu reda veličine Mravka, Mladinea, Kutle ili silovatelja maloljetnice.
Da je opasniji po zemlju od ljudi koji krivotvore dokumente kako bi udarili na jedan od tiskanih medija s najduljom tradicijom u zemlji, da je gore uzgojiti nekoliko stabljika marihuane nego vozilom nekoga usmrtiti u prometu i potom pobjeći. Konačno, naslušali smo se katastrofalnih primjera olakotnih okolnosti na račun braniteljskog staža ili roditeljstva, čak i na suđenjima kad su žrtve bila djeca.
Pjer je, za njegovu nevolju, puki 54-godišnji glumac koji samo u ZKM-u iza sebe ima pedesetak uloga, na kojega ćete naletjeti u, slikovito rečeno, svakom drugom filmu u Hrvatskoj koji vrijedi, bez čijeg je glasa naprosto šteta sinkronizirati dugometražni crtić u koji će se zaljubiti vaše dijete. Pjer je čovjek čiji se briljatni dramski talent pokazao u nizu neponovljivih dječjih obrazovnih emisija poput "Obrazovne ploče".
Znate već, to je onaj ludi show na televiziji koji ste prvi put primijetili kad ste ostali začuđeni da vam je dijete opčinjeno promatralo niz rokerskih pjesmica, lekcija iz školskih predmeta u duhovitim stihovima, odličnih glumaca, plesača i pjevača. Onaj show za koji ste pomislili kako je baš zgodno da se netko sjetio načina da djeca istodobno i ponavljaju školsko gradivo i uče biti pristojna i da se zabave.
U Republici Hrvatskoj početkom 2017. Pjer je odjednom postao kriminalac, pred zakonom više nije jedan od stupova kulture u društvu. A da nije niti ukrao niti ubio niti je ikoga prevario niti je ikoga doveo u opasnost ili mu naškodio na bilo kakav način. I kao takav, kao zakonski potvrđeni kriminalac, može biti sretan što je dobio priliku života svoj jezivi zločin okajati sa 730 dana društveno korisnog rada.
Ako je kome promaklo, riječ je o čovjeku čija je kompletna profesionalna karijera, od prvog do posljednjeg trenutka, bila od neprocjenjive koristi po društvo, pa mu 730 dana takvog rada besplatno vjerojatno neće predstavljati ništa drugo nego više, manje ono što je radio posljednjih tridesetak godina. Dobro, sigurno bi mu život bio nešto jednostavniji da je koga pregazio na cesti i pobjegao ili da je kao pripadnik kakve stranke, kao primjer može poslužiti i HDZ, sudjelovao u čerupanju desetaka milijuna kuna, pa se kao pokajnik izvukao s uvjetnom kaznom.
Ono što će mu vjerojatno pasti najteže jest državna zakonska logika na halucinogenima da je on sa svojim povrtlarskim hobijem kriminalna prijetnja društvu notornom po nesposobnosti progona doista brutalnih kriminalaca koji su industrijski, kulturno i znanstveno razvijenu zemlju razorili do razine nekih od nazadnijih tranzicijskih zemalja bivšeg istočnog bloka. Tako gledajući, njegov debakl na sudu presuda je životnim perspektivama svih građana ove zemlje koji neće pobjeći u bolje sutra u Skandinaviju ili Kanadu.
