Malo što je tako zabavno u posljednja dva dana (ako izuzmemo Ivana Pernara i Božu Petrova u Saboru) kao činjenica da se Bob Dylan ne javlja na telefon i ne odgovara na mejlove ljudima iz Švedske akademije koji su ga prije nekoliko dana proglasili ovododišnjim dobitnikom Nobelove nagrade za književnost.
Nagrada je to koja je u javnosti izazvala razne i brojne reakcije i koliko god voljeli Dylana, treba se priznati da je ta nagrada možda ipak trebala biti dodijeljena nekom književniku, no dobro...
Činjenica da se Dylan ne javlja Akademiji na neki nači to i potvrđuje i zapravo opominje institucije da se ulagivanjem cool facama ne postiže ništa, ali može puno izgubiti. Da prostite na izrazu, ali poser kojeg Akademija doživljava ne samo Dylanovim nejavljanjem, već i potpunim izostankom njegove reakcije na nagradu ne može biti veći šamar establishmentu od kojeg Dylan bježi već desetljećima, a on ga uporno želi pridobiti i priključiti svom entourageu, ako treba i dodjeljivanjem nagrade koja mu ne treba i koju očito ne želi.
Ta priča tako brutalno podsjeća na tužne epizode iz osnovne škole – štrebere koji ne spadaju među popularne učenike u školi, a koji na svoj rođendan svake godine uporno zovu i onu cool djecu koja se inače s njima ne druže, ali oni nikako da dođu na njihov tulum, kolikog god bio dobar.
S druge strane, Dylanova reakcija, odnosno nereakcija na Nobela barem je mala zadovoljština književnicima i cijeloj izdavačkoj industriji koja je već neko vrijeme na koljenima i kojoj svaki, bilo koji znak priznanja, a kamoli Nobel, znači jako puno. Nobel za književnost nije samo priznanje. Baš ove godine on bi dao nadu za opstanak izdavačke scene koja nikad kao danas nije bila u tako teškoj situaciji i baš ove godine ljudi koji ga dodjeljuju su potpuno izignorirali cijelu scenu.
Time su pokazali da zapravo ni ne razumiju smisao nagrade za književnost i koliko su nesvjesni vremena u kojem živimo. Osim toga su pokazali elementarno nepoznavanje lika Boba Dylana, jer da ga znaju bilo bi im od početka jasno da Dylana zabole neka stvar što ga se sjetila neka elita, u ovom slučaju intelektualna.
