Propali tajkuni: "Mama mu je prosila za hranu..."

Sve će vjerojatno na bubanj, pa i moja kuća u Metkoviću (na kojoj je zabilježba o kreditu i ovrsi od strane RBA u visini od 106 milijuna kuna), kaže Stipe Gabrić Jambo, bivši gradonačelnik Metkovića čije se poslovno carstvo posljednjih godina urušava pod teretom ovrha od strane banaka zbog stotina milijuna kuna kredita podizanih u vrijeme gospodarskog rasta.

Jambo je za portal neretvanski.com ispričao kako je za spomenuti kredit RBA jamčio i osobnim nekretninama, ali kaže da ga danas to više ne brine. Očekuje da će banka potraživanje prodati nekom od inozemnih fondova za otkup potraživanja. S njima će se, kaže, pokušati dogovoriti barem o obiteljskoj kući u Metkoviću, ali ako ni to ne uspije, Gabrić ne očajava.

“Nisam ni mrvicu zabrinut, ionako imam previše, nije mi to prva nekretnina”, kaže Gabrić koji je nekada bio među prvima na listama najbogatijih lokalnih političara, a danas je pod ovrhama, blokadama… 

Jambo se tako pridružio cijelom nizu moćnika, bogataša i tajkuna koji su devedesetih počeli svoj veliki poslovni uzlet, koji je kulminirao u godinama prije ekonomske krize, a dolaskom krize većina tih carstava počela se urušavati. 

No, neki su se urušili ne samo radi ekonomske krize. Za njih je pad počeo odlaskom Ive Sanadera kada su se počeli otkrivati razmjeri korupcije i kriminala koji se odvijalo pod 'pokroviteljstvom' političkih struktura.

Ogledni su primjeri takvih poduzetnika bivši vlasnik Diokija Robert Ježić, koji je donirao i SDP-u i HDZ-u stotine tisuća kuna. Sve tvrtke su mu nakon pada Ive Sanadera propale iako je bio jedan od najvećih izvoznika. Ispalo je da je imao povlašteni položaj. Bio je dovoljan jedan poziv da se osigura jeftinija struja od državnog HEP-a.

U Zagrebačkom holdingu otpisivali su dugove za vodu koju je Dioki enormno trošio. Ježić je bio velik izvoznik, ugledan član zajednice, s vezama u SDP-u, iako je bio član HDZ-a i blizak partner premijera Ive Sanadera. Kada je bivši premijer pao, Ježić je postao jedan od ključnih svjedoka u postupku protiv bivšeg premijera Ive Sanadera u predmetu Ina-MOL. 

Ježić je danas teško je bolestan. Zajedno sa Sanaderom i Ivanom Mravkom, bivšim šefom HEP-a, koji je preminuo prošli tjedan optužen je u predmetu HEP-Dioki za štetu veću od 600 milijuna kuna. Sud od Ježićeve švicarske tvrtke traži pet milijuna eura koji su, prema presudi, služili za mito Sanaderu. Ježić je osobno dužan 44,1 milijun kuna i nismo ga uspjeli dobiti da kaže kako je dug nastao i hoće li ga ikad vratiti.

Nakon pripetavanja između Uskoka, Županijskog suda i Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu oko toga tko je nadležan da pokuša zaplijeniti novac, odlučeno je da je to ipak ODO Zagreb, no stvar je zapela na međunarodnoj pravnoj pomoći.

Ježić je pravnim putem osporavao povrat novca, u međuvremenu je i presudu srušio Ustavni sud, Ježić se preselio u Švicarsku i cijela se stvar nekako izgubila u pravosudnim maglama.

Jedna od žešćih priča je propast Jadrankamena, koji je obrađivao svjetski cijenjen i tražen brački kamen. Iz tvrtke je isisan golemi novac.

Nekadašnja nada jugoslavenskog tenisa, Bruno Zvonimir Orešar, svoju poduzetničku karijeru započeo je u predahu između mečeva s prvim predsjednikom Franjom Tuđmanom, kojega je često puštao da pobijedi.  Nakon ozljede leđa morao je odustati od sporta, pa se 1995. godine bacio na biznis. Postao je vlasnik bračkog Jadrankamena, tada najveće i najuspješnije kamenarske firme na području cijele bivše Jugoslavije.  

Bio je to “istočni grijeh” iz kojega se mogao naslutiti kasnije razvoj događaja. Protivnici ove akvizicije tvrdili su da je Orešar otezao s isplatom kupoprodajnog iznosa i već tada oštetio državu za 325.000 tadašnjih njemačkih maraka.  

U isto vrijeme Orešar je ušao i u vrlo uspješne splitske tvrtke Monter za završne radove u građevinarstvu i u modnu kuću Uzor (splitska inačica Kamenskog), koje su tada zajedno zapošljavale gotovo dvije tisuće radnika, imale uhodane poslove i nekretnine na atraktivnim lokacijama u Dalmaciji.  

Godine isisavanja novca, zaduživanja, lošeg vođenja, nepostojećeg planiranja, Jadrankamen su dovele do ruba stečaja.  Nije moguće ne primijetiti da je pravo čudo raspad firme pod kojom leže tisuće tona najvećeg bogatstva dovela u ovo stanje. Jadrankamen je državi du jednom trenutku bio dužan više od 33 milijuna kuna!  

Monter je devastiran, Uzor je bio u još goroj situaciji od Jadrankamena. Radnici, većinom žene, nisu dobivale plaće, a doprinosi im nisu plaćeni od 2004. Carstvo Brune Orešara počelo se urušavati izgradnjom ekskluzivnog hotelskog resorta u Novom Vinodolskom, za koji su spomenuta poduzeća očito bila dobra kasica prasica. Istodobno s propadanjem njegovih firmi, život nekadašnjeg tenisača postajao je luksuzniji. 

Po medijima se tvrdilo da je Orešar vlasnik apartmana u elitnom kompleksu Murano Portofino u Miamiju, te da ima i apartman kategoriziran s pet zvjezdica na ultraskupoj Petoj aveniji u New Yorku.  

Prema podacima iz američkih zemljišnih knjiga apartman u Miamiju mu je prodala Iva Majoli u srpnju 2004. U floridskom Poreznom uredu stoji da je taj apartman plaćen 639.000 dolara, iako je prema službenim podacima tržišna vrijednost Orešarova apartmana za 2010. godinu procijenjena na 906.470 dolara.... 

Miomir Žužul i njegova obitelj bili su tvornici čarapa Sloboda u Samoboru, ono što je Orešar bio Uzoru i Jadrankamenu. Zbog načina poslovanja Žužulove supruge i njenih partnera 200 ljudi iz “Slobode” završilo je na burzi rada, a nakon deset godina istrage Županijski sud u Velikoj Gorici aktere je kaznio s 11 mjeseci uvjetne zatvorske kazne s rokom kušnje od pet godina.

Tatjana Žužul morala je vratiti 628.000 kuna koje je dobila od tvrtke krajem 1998. godine. Žužul je, paralelno s financijskom propašću njegovih tvrtki, stekao masu kuća i stanova, a pokrenuo je i privatno sveučilište u Dubrovniku. 

Zbog bivšeg direktora Kamenskog Antuna Crljenka 500-tinjak radnica završilo je na ulicama. Kazneno ga gone i potražuju 50 milijuna kuna za neisplaćene plaće.  

Crljenak iz godine u godinu niže afere. Posjeduje kuću u Zagrebu i stan u Novom Zagrebu koji je sada navodno na kćerino ime. Nekada je u njemu, pričaju Crljenkovi poznanici, živjela njegova majka.  

"Jadna žena, uz imućnog sina okolo je prosila za hranu. Što bi takav čovjek mario za neke radnice Kamenskog", komentirali su Crljenkovi bivši suradnici.

Po vezi s politikom je oštećivanje Hrvatske poštanske banke dobilo ime afera Bankomat. Državno odvjetništvo je zaključilo da je ta banka u vlasništvu države i pod apsolutnom kontrolom HDZ-a služila kao bankomat podobnim poduzetnicima. 

Suđenja još traju, ali tadašnji šef banke Josip Protega, koji je došao iz HDZ-ove kvote, optužen je da je nanio štetu veću od 600 milijuna kuna. 

Krediti su, na primjer, išli za tvrtke Svetimira Gadže koji je na listi dužnika na visokom šestom mjestu s natučenim dugom od 82 milijuna kuna. Nedaleko na listi dužnika su još neki optuženici iz afere Bankomat, prije svih, Slaven Čolak i Boris Šimunić s dugovima od 53,4 milijuna kuna, odnosno 57,6 milijuna kuna.

Poduzetnici su to koji su najavili sredinom 2000- ih najveći zabavni park u Samoboru - Fantasyland. Vodeni park i hoteli su trebali od Samobora napraviti srce kontinentalnog turizma. Od projekta nije dosad bilo ništa iako su dobivali kredite za kupnju zemljišta i investicije od HPB-a. 

Čolaku je bio kriv Fond za privatizaciju koji je blokirao zemljište, nedostatak investitora, kriza...

Povlašteni položaj kod banaka i državnih fondova imala je i Barbara Bešanić, bivša zastupnica HDZ-a. Njezina tvrtka BBS je otkupljivala PET ambalažu od Fonda za zaštitu okoliša koju je opet vodio HDZ-ovac Vinko Mladineo. 

Laskava titula kraljice PET ambalaže donijela joj je i poslove s Crkvom, ali si je napravila i pravi mali dvorac u Novom Marofu. Danas je osobno dužna 10,5 milijuna kuna i traje suđenje u kojem se tereti da je zajedno s Mladineom oštetila Fond za 130 milijuna kuna.

Kriza, pad vrijednosti dionica na tržištu su razotkrile i kako su, prema USKOK-ovoj optužnici, ugledni menadžeri u vodstvu tvrtke u sprezi s politikom pokušali preuzimati tvtke. Najveća od njih je Podravka u kojoj je država imala kontrolu. Kada se složena shema razotkrila, podnesena je optužnica u takozvanoj aferi Spice. Politički mozak je bio tadašnji potpredsjednik vlade Damir Polančec, a partner je bio Milan Horvat iz Fimi grupe, ugledne brokerske kuće koju su redom vodili istaknuti stručnjaci.

Iako formalno nisu u strankama, mnogi poduzetnici koji su propali i računi su im blokirani, imali su dobre odnose s lokalnom vlašću. Dubravko Ćorić je u Zagrebu vodio superuspješnu tvrku za gradnju stanova - Profectus. Mnoga zemljišta za gradnju osigurali su spornim zamjenama s Gradom Zagrebom. Ćorić je završio s dugom od 16 milijuna kuna. Vlasnici tvrtke Gamont, Katica i Petko Gavrilović, koja je također dobivala brojne poslove od Zagreba, što pogodbom, završili su svaki s dugom većim od 13 milijuna kuna.

Branko Mihaljević je bio ugledan građevinar u Zagrebu koji je s Bramgradom sagradio stotine stanova. A onda je završio iza rešetaka s Milanom Bandićem zbog štete od 12 milijuna kuna, dok je njegov osobni račun ima blokadu od 54 milijuna kuna. 

Mirko Cetinski je zajedno sa suprugom prevario poduzetnika Danka Končara. Bračni par Cetinski, njihov sin Matteo, te još devetero osumnjičenih optuženi su za financijske malverzacije 'teške' 11 milijuna eura izvučenih od Darka Končara i njegovih tvrtki. 

Supružnike Cetinski optužnicom se naime tereti da su, želeći prikriti podrijetlo svoje imovine, krivotvorili različite dokumente i poticali dugogodišnju riječku poreznu inspektoricu Mirjanu Grijak i kolegu joj Silva Jelenčića na počinjenje kaznenog djela zloporabe položaja i ovlasti, da im progledaju kroz prste kako bi “oprali” imovinu.

Kralj kroma Danko Končar, jedan od najbogatijih Hrvata, do prije nekoliko je godina prijateljevao je s obitelji Cetinski. Bivša doministrica bogatom Končaru je ulijevala povjerenje pa ju je postavio da upravlja njegovom tvrtkom Kermas ulaganja. 

Cijela obitelj, mama Vinka i tata Mirko vodili su glavnu riječ a i sinovi Tony i Matteo imali su svoju poslovnu ulogu. Imali su mrežu suradnika, od odvjetnika do trgovaca nekretninama. 

Končar je uložio oko 120 milijuna eura u kupnju poljoprivrednih zemljišta i ruševnih imanja diljem Istre i Kvarnera kada je shvatio da kupljeno ne vrijedi niti 30 milijuna eura.

Sve to vrijeme luksuzna imovina Cetinskih je rasla. Shvativši da je prevaren potkraj 2010. godine pukla je ljubav. 

Uz pomoć pulskih odvjetnika Končar je za tešku prijevaru i zloporabu položaja i ovlasti tužio Vinku i Mirka Cetinski pa su nakon dvijetri godine policijsko-uskočke istrage podnesene tri optužnice. 

Vedran Vilović je zajedno sa svojim partnerima opužen u aferi Piramida za izvlačenje novca preko češke tvrtke Remorker, a poduzetnike i supružnike iz Splita Iskru i Nikolu Jogunicu kupci su optuživali za prevaru pri kupnji stanova.

Lista dužnika prepuna je sumnjivih imena, a neki od njih se povezuju i s albanskom mafijom ili nogometnim crnim tržištem.

Josip Galinac je sa svojim partnerom Juricom Pevecom bio jedan od najvažnijih stručnjaka za trgovinu dionicama. Njih se pitalo za savjet, a njihova brokerska kuća je bila prestižna. Nisu primali klijente koji nisu mogli uložiti desetke tisuća kuna u trgovinu. Obojica su sada na listi dužnika s milijunskim dugovima.

Galinac je preuzeo i građevinski div Industrogradnju, od kojeg danas više ništa važno nije ostalo. Tomislav Radoš bio je uspješan mladi direktor u Auto Zubaku, a onda ga je napustio. Krenuo je u osnivanje tvrtki, kupovanje zemljišta, razne konzultacije. Rezultat: Radošu je većina poslova propala, ostao mu je dug od 19,4 milijuna kuna.