Ni u petom pokušaju Općinski građanski sud u Zagrebu nije uspio istjerati deveteročlanu obitelj Cvjetković iz njihova doma na zagrebačkom Bukovcu u sklopu jedne od najkontroverznijih postupaka ovrhe u novije doba u Hrvatskoj.
Cvjetkovići su unazad nekoliko mjeseci postali simbol otpora sudskim ovrhama takvog tipa, a u utorak najranijom zorom zbog njih su se, po nalogu suda, na barikade koje su postavili aktivisti, uputili, među inima, čak i bager te 20-ak policijskih kombija s interventnim policajcima.
"Primijetili smo u 5.20 sati da su izjurili iz policijske postaje na Oranicama i krenuli negdje prema istoku. Očito prema Mogilskoj 5 kod Cvjetkovića. Ali nešto se u međuvremenu dogodilo, jer su i ovaj put odustali", izjavio nam je Ivan Pernar iz Živog zida, čiji aktivisti već noćima logoruju u dvorištu Cvjetkovićevih, skupa sa susjedima, rodbinom, prijateljima i brojnim drugima.
U utorak ujutro zatekli smo ih nešto više od 200 u “gerilskom izdanju”. Iza zida, uz ogradu dvorišta od cjepanica, paleta, opeka, komada građevinskog otpada, mjestimično visokog i do dva metra, podigli su nekoliko šatora s mjestima za loženje, grijanje i kuhanje na otvorenom.
Oni su bili savršeno spremni za tajnu deložaciju po odluci suda koji se na rješenje o deložaciji bez prethodne obavijesti obitelji Cvjetković odlučio nakon što ih u četiri ranija navrata nije uspio istjerati iz kuće.
No naposljetku nisu ni došli do Bukovca, uz brojne glasine da se bageru ispraznio akumulator, da je bagerist odbio probijati blokadu jer “nema tog novca na svijetu za koji bi tako griješio dušu” i razne druge.
Uz manje euforije nego ranije, ali uz puno veće olakšanje, aktivisti su i ovaj put slavili. Vedriji i mirniji nego inače, Tomislav Cvjetković nam je objasnio da im je taj dan bio najopasniji dosad:
Nakon odvjetnika Vladimira Gredelja, koji besplatno zastupa petero djece Cvjetkovićevih, slučaja se prihvatio i predsjednik hrvatskog HHO-a Ivan Zvonimir Čičak. Rekao nam je da se HHO već 20 godina bavi deložacijama.
"Prije 20 godina je u godinu i pol dana izvršeno 13.000 deložacija. Sad je u pet godina izvršeno 5600 deložacija. To je postalo ozbiljan socijalni i vruć politički problem te o tome više ne može odlučivati samo pravosuđe. Posljednju riječ u ovome mora dati Vlada. Ušao sam u predmet, proučio ga i zaključio da je ovdje sigurno posrijedi korupcija. Riječ je o ljudima koji se ovim stvarima bave profesionalno", izjavio je Čičak te Cvjetkoviću rekao da se u svijetu to što mu je Croatia banka na kredit iz 90-ih uzela čak 20 posto kamata smatra kaznenim djelom.
Drama deveteročlane zagrebačke obitelji počinje 1999. godine kad danas 55-godišnji Tomislav Cvjetković u kući na Bukovcu živi sa suprugom Marijom Veronicom (48), petero djece u dobi od 15 do 25 godina te zetom Šimunom (25) i unukom Rokom (1).
Dvije godine ranije podignuo je u Croatia banci kredit od 50.000 DEM kako bi unaprijedio svoj biznis s prodajom uredskih potrepština.
Marija Veronica nam je proteklih tjedana nekoliko puta rekla da su kredit vraćali sve dok nisu doznali da iz nekog razloga duguju 108.000 maraka. Od toga su većinu i vratili, ali im je banka zaračunala kamate.
Suprug je bankrotirao, zatvorio posao, s bankom su se pokušali i nagoditi, ali bankari na to nisu pristajali. Croatia banka je 1999. godine pokrenula ovrhu nad cijelom njihovom kućom, govori Marija Veronica koja je od tog trenutka morala dokazivati da je pola kuće njezina bračna stečevina te da nad njezinim dijelom nikako nisu smjeli pokretati ovrhu jer je kredit glasio na njezina supruga, a ne na nju.
Zbog toga je 2002. pokrenula tužbu protiv Croatia banke te je čak pravomoćno i dobila četiri godine poslije. No banka se žalila sve do Ustavnog suda koji je u njezinu slučaju, kaže, napravio presedan i vratio slučaj na ponovno suđenje.
A kako je sudac koji je vodio taj slučaj na Općinskom građanskom sudu preminuo, umjesto njega predmet je preuzeo Vladimir Dimanovski i 27. siječnja 2010. zakazao javnu dražbu za prodaju kuće. Tek u svibnju obitelj Cvjetković doznaje da je kuću kupio Boris Žibrat.
Oni tvrde da ih sud o prodaji nije obavijestio, a Marija pokreće tužbu zato što je prodan i njezin dio kuće. Žibrat, kojemu je Croatia banka, unatoč sudskim postupcima, prodala kuću za nešto više od pola milijuna kuna, uknjižio se kao novi vlasnik nekretnine.
Cvjetkovići su i u tom dijelu ogorčeni jer je, kažu, tržišna vrijednost kuće odmah uz rub maksimirske šume tada bila čak tri milijuna kuna.
Žibratov odvjetnik Ivan Kobaš, pak, tvrdi da je sudski vještak nekretninu procijenio na 654.305 kuna, a to bi značilo da je Žibrat spornu kuću kupio za 80 posto tržišne cijene.
Međutim, sudska vještakinja za bankarstvo Marta Anđel, u postupku koji je nekoliko godina ranije Tomislav Cvjetković na istom sudu pokrenuo kako bi osporio svoj navodni dug prema banci, zaključila je pred sucem tog istog Općinskoga građanskog suda u Zagrebu da duga odavno nema.
Štoviše, da je Tomislav Cvjetković za 17.000 DEM, odnosno 9000 eura preplatio kredit. Cvjetkovići su čak uspjeli izboriti izuzeće suca Dimanovskog. Ali sutkinja Marija Karađole, ogorčeni su danas, nastavila je tamo gdje je ovaj stao.
"Nije ni pravo ušla u spis, išla je ravno na ovrhu", rekla nam je Marija Veronica.
Tako je došao siječanj 2013. i prvi pokušaj deložacije, od kojega su se Cvjetkovići uspjeli obraniti. Jedna od njihovih odvjetnica, Zvjezdana Znidarčić Begović, koja ih također besplatno zastupa, požalila se da sud nije ispravio nijednu od brojnih nezakonitosti u tom postupku.
"Dražba je provedena nezakonito. Deložacija je zasad odgođena, ali ne znamo koliko će vremena proći dok se ovako nešto ne dogodi opet", rekla je tada odvjetnica Znidarčić Begović.
Uslijedilo je još nekoliko pokušaja deložacija. Nakon trećeg cijela je Hrvatska saznala za pravnu bitku Cvjetkovića.
Nakon četvrtog problem je narastao do najviše političke razine. O slučaju su svoje rekli i bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović te sadašnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, čija su imena tijekom susreta s interventnim policajcima zazivali aktivisti.
I tu je priča stala. Žibrat pokušava doći do svoje nekretnine koju je kupio na javnoj dražbi. Kaže da on od kuće ne odustaje, da je voljan čekati koliko god treba, a jednom nam je prilikom izjavio i to da su njegove emocionalne reakcije i etičke dvojbe “njegov teret s kojim se nosi i nikoga drugog”.
Za komentar smo pitali i Croatia banku, jedno od ishodišnih mjesta ove drame, no oni su se pozvali na “obvezu čuvanja bankovne tajne” i odbili su nam dati ikakve podatke.
Nakon što je odgođena i jučerašnja deložacija, iznenađujuće se ispostavilo da je od nje odustao sud, čija je sutkinja do sada najtvrđe ustrajala na provođenju ovrhe. Kako smo doznali, uz obrazloženje da nisu bili ispunjeni uvjeti za deložaciju.
Je li razlog doista bio puki akumulator bagera koji se ispraznio ili je bagerist kojega je angažirao sud po cijenu otkaza odbio sudjelovati u izbacivanju obitelji na ulicu, nismo uspjeli doznati.
U međuvremenu je odvjetnik Gredelj, u ime djece koju zastupa, objavio da je Građanski odbio proglasiti ovrhu nedopuštenom, što je on u ime djece tražio po Ustavu RH i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava jer ipak je riječ o jedinom domu djece koju zastupa. Gredelj je stoga slučaj prenio na Županijski sud.
Njega je zbog izjava povodom četvrtog pokušaja deložacije rijetko žestoko napala Hrvatska udruga sudaca nazivajući njegove istupe čak i “bezobraznima” jer je u kontekstu pravosudne trakavice govorio o dobu u kojem živimo kao o “dobu holokausta bogatih nad siromašnima”.
Čičak je pak u ime HHO-a obećao da od obitelji Cvjetković neće odustati i da će priopćenje poslati svim uredima HHO-a u svijetu, a imao je i još jednu zanimljivu primjedbu.
"Vrlo visoki izvor iz policije rekao mi je da policajci nisu previše raspoloženi za tu deložaciju. Morate i njih shvatiti, to su uglavnom domaći dečki", rekao je Čičak.
Nakon neuspjele i pete deložacije Žibratov odvjetnik Ivan Kobaš bio je pak krajnje ljutit.
"Obitelj Cvjetković može biti sigurna, nikad im se neće ništa dogoditi, ni sad ni poslije. Jer policija je toliko nesposobna da nije u stanju iseliti ni kokošinjac, a kamoli ovakvu obitelj", osuo je Kobaš drvlje i kamenje na policiju, iako je ovaj put sud bio taj koji je odustao od deložacije.
Kronologija slučaja obitelji Cvjetković
1999. Croatia banka pokreće ovrhu nad nekretninom u vlasništvu bračnog bara Cvjetković, Tomislava i Marije
2002. Marija Cvjetković tuži Croatia banku za utvrđivanje vlasništva nekretnine obzirom da dio nekretnine glasi na nju.
2006. Sudac donio pravomoćnu presudu da je ona suvlasnica pola nekretnine i da se kao takva uknjiži
2007. Croatia banka se žali na presudu da je ona suvlasnica nekretnine. Sud žalbu banke odbacuje kao neosnovanu 2009. Sudac Vladimir Dimanovski preuzima spor nakon što je njegov prethodnik preminuo.
27.01.2010. Sudac Dimanovski zakazuje dražbu za prodaju kuće obitelji Cvjetković
svibanj 2010. Obitelj Cvjetković doznaje da je njihova kuća prodana, ali ih Sud o tome nije obavijestio
23.08.2011. Nakon što je već provedena ovrha i njihova kuća prodana na dražbi, sudac Dimanovski upućuje Mariju Cvjetković na pokretanje parničnog postupka. No još nije pozvana na sud za taj slučaj.
28.01.2013. pokušaj prve deložacije obitelji Cvjetković
09.09.2013. sudac Mladen Grantverger u sporu u kojem Tomislav Cvjetković tuži Croatia banku za poništenje ugovora određuje dopunsko vještačenje
08.01.2014. Vještakinja za bankarstvo prema donosi mišljenje o stanju međusobnih financijskih odnosa između Tomislava Cvjetkovića i Croatia banke po kojem je T. Cvjetković za 17.000 DEM ili 9.000 eura preplatio svoju dug prema Croatia banci
19.02.2015. pokušaj druge deložacije
02.03.2015. sutkinja Marija Karadžole, koja je preuzela predmet donosi zaključak da se obitelj Cvjetković iseli u roku od tri dana ili će se provesti deložacija.
16.03.2015. Furio Radin, predsjednik saborskog Odbora za zaštitu ljudskih prava upućuje dopis ministru pravosuđa Orsatu Miljeniću u kojem traži njegovo žurno postupanje u ovom slučaju.
Prva deložacija je bila 28.01.2013. godine, druga 19.02.2015. godine
