Francuska je tek 'prodisala'. Nedavno je bila domaćin Europskom nogometnom prvenstvu koje je prošlo bez terorističkih napada poput onih u Bruxellesu u ožujku i Parizu u studenom prošle godine. Francuska je strahovala da će Euro 2016 biti meta Islamske države te je 90.000 sigurnosnih službenika postavljeno diljem zemlje, no srećom, nogometno prvenstvo prošlo je bez ozbiljinih incidenata.
Nažalost, Francuska je danas opet zavijena u crno. Francuzi su jučer slavili Dan pada Bastille. Stotine Francuza i turista iz raznih dijelova svijeta okupili su se u Nici kako bi gledali vatromet i veselili se sa svojim bližnjima.
Veselje je naglo prekinuto kada se kamion zaletio u gomilu. Svjedoci opisuju kako se veliki kamion ubrzano približavao ljudima te je oko 2 km vozio 'cik-cak' kako bi ubio što više ljudi. Policija je na kraju ubila vozača kamiona zasuvši kabinu mecima.
Vlasti su potvrdile da je zasad 84 ljudi poginulo, a u doktori se bore za živote još stotinjak ranjenih.
Ovaj napad je zasad drugi najgori teroristički napad na Francusku. Samo je napad u Parizu u studenom prošle godine bio smrtonosniji. Tada je živote izgubilo 130 ljudi. Nažalost, još je rano reći hoće li napad u Nici premašiti prošlogodišnji pariški.
Francuski predsjednik François Hollande održao je hitan sastanak u Parizu. Zasad motiv napadača nije poznat, no pokolj je još jedan podsjetnik da se Francuska suočava s razinom terorističke prijetnje kao niti jedna druga europska država. Veliki broj mladih francuskih muškaraca dobrovoljno odlazi u Siriju.
Domaće obavještajne službe i dalje se muče s praćenjem boraca koji su se vratili, a da ne spominjemo i simpatizere koji su radikalizirani u zatvoru ili preko interneta - bez da su uopće napustili zemlju.
Napad u Nici naglašava još dvije dugoročne brige. Prvo, čak i usamljeni napadači mogu izazvati veliku štetu, posebno ako su spremni na smrt, a obavještajnim agencijama je iznimno teško ih otkriti ili unaprijed zaustaviti,, čak i sa šriokim nadzorom elektroničkih komunikacija. Druga briga je da ti teroristi mogu koristiti golemi arsenal načina za ubijanje, čak i ako ne mogu doći do oružja i eksploziva. ISIL je pozvao svoje sljedbenike da napadaju čime god stignu - što uključuje i vozila. Automobile su znali koristiti i Palestinci kako bi ubijali u Izraelu, a u Francuskoj je dvoje ljudi s psihičkim teškoćama (bez poznatih veza s ekstremistima) koristilo vozila kako bi pokosili pješake u puno manjim napadima u Dijonu i Nantesu 2014.
Za francuske političare i javnost stalna prijetnja nasilja postaje svakodnevica. Povišeno stanje uzbune nakon pariških napada u studenome trebalo je biti ukinuto 26. srpnja. Deseci tisuća francuskih vojnika koji rade na rubu mogućnosti jer mjesecima pomažu policiji u patroliranju ulicama i stanicama metroa ili čuvanju škola jedva čekaju da se vrate u vojarne. Predsjednik Hollande morat će odlučiti sada hoće li takav potez uopće biti moguć, a kako se čini, Francuska će dugo živjeti s prijetnjom nasilja.
