Uvijek kolegama savjetujem da radove šalju na međunarodne natječaje, da se pokušaju dokazati vani. Jer je zaista odličan osjećaj kad u tome i uspiju, kaže Igor Manasteriotti, višestruko nagrađivani zagrebački dizajner, vlasnik studija Manasteriotti DS, koji se odnedavno može pohvaliti prestižnim inozemnim priznanjem.
"U pitanju je nagrada koju dodjeljuje časopis Communication Arts, jedan od najstarijih i najutjecajnijih za grafički dizajn i uopće vizualne komunikacije, čiji Design Annual, godišnjak, spada u nekoliko najstrože žiriranih u svijetu. Od barem četiri i pol tisuće prijavljenih autora, progura ih se unutra njih 160", objašnjava Igor, kojemu je Communication Arts i ranije odavao priznanja, prije nekoliko godina kao novootkrivenom dizajnerskom talentu, a hvalio ga je i magazin PRINT, još jedan od utjecajnih američkih, uvrstivši mu portfolio prije nekoliko godina među najbolje.
A upravo je u Americi ovaj danas potvrđeni dizajner i počeo, na tamošnjoj prestižnoj Rhode Island School of Design.
"U to vrijeme živio sam u Moskvi i išao u američku školu pa se tako otvorila opcija školovanja u SAD-u. Amerikanci inače imaju praksu prijaviti se na barem tri studija, za svaki slučaj, a ja sam papire predao samo na Rhode Island School of Design, koji je među top tri fakulteta za grafički dizajn. Imao sam ludu sreću pa sam upao, ali prijelaz tamo bio je pomalo šokantan. Preko noći sam doslovno s dva kofera odletio iz Moskve i sletio u dva ujutro tamo gdje nisam imao apsolutno nikoga. Trebalo je onda graditi cijeli novi odrasli život, a imaš samo 18 godina. Ali brzo sam se naviknuo i cijelo je iskustvo fakulteta bilo fantastično", prisjeća se Igor koji se poslije studija vratio u Zagreb i počeo surađivati s agencijama, od kojih danas ima iza sebe neke od najjačih domaćih, Bruketu& Žinića i Brandoctora.
Za dizajnera je dobro, kaže, da prođe taj agencijski put.
"Tu naučiš sve, ispečeš zanat i vidiš što ti najviše leži. Ja sam u agencijama proveo devet godina i još od Brukete&Žinića najviše sam se fokusirao na brend identitete, vizuale, logotipe, ambalaže, pa sam u Brandoctoru nastavio u tome smjeru i specijalizirao se za vizualni brending", kaže Igor, koji je 2010. pokrenuo vlastiti studio.
"Zbog krize sam ostao bez posla i morao se odlučiti što dalje, pa sam s Miom Marić, mojom poslovnom i privatnom partnericom, s kojom sam radio i u Brandoctoru, pokrenuo vlastitu tvrtku", kaže Igor prisjećajući se toga prijelaza u poslovni svijet.
"Bilo je lagano u smislu da sam imao već izgrađeno svoje ime, kontakte, portfolio, nagrade iza sebe, ali trebalo je ipak pokazati ljudima da smo ozbiljni, što je potrajalo nekih godinu i pol. Morao sam, osim toga, sve rasprodati, riješiti kredite kojih nije bilo malo. Nisam htio prolaziti opet isto, ponovno završiti na cesti. Htio sam preuzeti kontrolu koliko se već može u ovoj našoj državi u kojoj nikad ne znaš što će biti sutra", kaže Igor kojemu je danas najbitnije da uspijeva opstati nezavisan te birati projekte među kojima zaista ima svega - od piva pa do blindiranih automobila u Libanonu.
"Ilustriraš ikone za vrste automatskog oružja protiv kojeg je auto otporan i zapitaš se: ‘Pa, što ja to radim. Jučer sam radio neke bobice, danas kalašnjikov’, smije se Igor koji svoj posao obožava upravo zato što mu omogućuje da se bavi tolikim i tako raznovrsnim stvarima: “Ne može ti biti dosadno”.
Među omiljenim projektima mu je, kaže, logotip za Cromaris.
"Na mene je utjecala stara škola dizajnera logotipa, onih koji su s time počeli profi. Iako su zbog tehnologije vizuali sad sve kompleksniji i sve su češći fleksibilni logotipi s deset verzija, meni su i dalje omiljeni oni čisti, jednostavni - jedna boja, jaki masni, lijepi znak, konceptualan, s dobrom pričom. Volim i svoj rad za fotostudio Kontuš, u kojem iznad slova K intervencijama dobiješ fotoaparat. Time se vodim, profinjen, minimalistički znak, ali s emocijom u koji se klijent zaljubi i ponosan je što je njegov, kao što je Apple, koji uvijek navodim kao primjer izvrsnog brendiranja", kaže Manasteriotti, čiji projekti sežu od velikih korporacijskih zadataka, preko minimalističkih brandinga, duhovitih vizualnih identiteta, samoiniciranih projekta pa do manjih radova kakav je, primjerice, nagrađivani koji je radio s Miom.
U pitanju je ambalaža i vizualni identitet maslinova ulja Didino, iza kojega stoji obitelj iz Tučepa. Ime i dizajn inspirirani su starim pričama Dide, čije su unuke oživjele proizvodnju.+
Kad je išao u berbu, Dida je sa sobom uvijek nosio velike jutene vreće u koje bi skupljao masline. Dizajn je stoga otisnut na tekstil koji podsjeća na jutu, a logotip je inspiriran didinim štapom za hodanje, podsjećajući pritom i na curenje ulja.
"Ispočetka je namjera bila da se ulje proizvodi u ograničenim količinama, oko 200 boca godišnje, ali zbog našeg vizualnog rješnja ljudi su se toliko zainteresirali i zavoljeli projekt da im je potražnja skočila pa su počeli ozbiljnije ulagati radi povećanja proizvodnje. To je predivan osjećaj, da ono što radiš zaista nešto mijenja nabolje, da nekome pomažeš", kaže Igor koji iza sebe ima i projekt vizualnog identiteta za Heraldi, prodavaonicu muške mode u Frankopanskoj, potom vizualni identitet za Smartson, prvi smartphone centar u regiji (kao vanjski suradnik Brandoctora) te dizajn ambalaže.
Šlag na kraju godine bio je dizajn ručno rađenog, unikatnog nakita Maje Miletić – Mammii.
"Ono što me svaki moj projekt iznova uvjeri jest to da nije važno koliko imaš nagrada i fakulteta. Uvijek počinješ ispočetka. Klijentu se mora svidjeti to što radiš, a da bi mu se svidjelo, moraš znati dobro objasniti što radiš, znati to prodati. Ne možeš samo odraditi i vjerovati da rad govori za sebe. Čovjek mora povjerovati u priču, zbližiti se s njom, što je uvijek izazov. Svaki projekt zahtijeva preliminarno istraživanje industrije koja je u pitanju, kad moraš naučiti čime se klijent bavi i što njegovi kupci žele, potom implementacija u kojoj zna biti borbe s klijentima koji ne razumiju dizajn, imaju nikakvog ili malo znanja, pa ga gledaju kao trošak umjesto kao investiciju, vole zakičariti ili kasnije, kad si već odradio posao, mijenjati fontove, zaigrati se, pa upropastiti urađeno", objašnjava Igor koji smatra da je dobar dizajn onaj koji je iskren, koji ima koncept, što znači da je istražena pozadina priče i razrađena strategija unutar koje sve ima svoju svrhu.
"U tom smislu nema veze je li nešto hrvatski, američki ili bilo koji dizajn. Ja ionako ne vjerujem u tu regionalizaciju, samo u dobar, iskren dizajn. Što se toga tiče, kod nas ima mnogo kvalitetnih dizajnera. Konkurencija je tu jaka, što je odlično, poticajno da budeš još bolji", zaključuje Igor.
