Portreti svih dosadašnjih predsjednika Sabora smješteni su u Dvorani “Ante Starčevića”, no prostorijom dominira uljano platno “Božićni Ustav” koje prikazuje povijesni dan - trenutak proglašenja Ustava, 22. prosinca 1990. godine.
Slika dimenzija 240x460 centimetara djelo je slikarice Jadranke Fatur. Riječ je o grupnom portretu prisutnih na toj sjednici. U Saboru kažu kako je riječ o najvećoj ikad naslikanoj figuralnoj slici u Hrvatskoj, ako se izuzmu oslikani kazališni zastori. Autorica je na slici radila godinu dana, uglavnom u kasnim popodnevnim i večernjim satima.
Atelje preselila u Sabor
Zbog veličine platna atelje je joj je u početku bila saborska dvorana u kojoj se slika danas nalazi. Iako se ideja da kistom obilježi značajan dan hrvatske povijesti “rodila” 1990. godine u dogovoru s prvim predsjednikom Franjom Tuđmanom, na realizaciju se čekalo osam godina. Autorica je prvo napravila skice, a potom i studiju (manju sliku), za što su joj trebala čak četiri mjeseca. Kako bi platno bilo vjerodostojno, Fatur je prikupljala sve dostupne fotografije, novinske isječke i pregledavala televizijske snimke.
U međuvremenu je Hrvatsku zadesio rat. Dio prisutnih u vijećnici, prisjeća se umjetnica, na proglašenju Ustava našli su se na neprijateljskoj strani. Sve je to usporilo realizaciju projekta. Manja studija “Božićnog Ustava” godinama je bila u kabinetu tadašnjeg predsjednika Sabora.
"Sve se pokrenulo nakon što sam 1998. godine dobila ponudu da napravim portret Žarka Domljana. Tijekom tog susreta počeli smo razgovarati o prvotnoj ideji da se ‘Božićni Ustav’ prenese na veliko platno", prisjetila se Fatur. Domljan, koji je bio zadužen za uređenje Sabora, zbog nedostatka adekvatnog prostora predložio je da slikarica djelo napravi u zgradi Sabora.
"Dvoranu u kojoj sam slikala željeli su zadržati u funkciji pa je za tu potrebu pregrađena. Dobila sam dubinu od nekoliko metara. Izrada slike u tim uvjetima bila je teška, ali to je ujedno i velika čast", kaže Fatur.
Bilo je zastupnika koji su dolazili gledati kako njezina slika polako napreduje.
"Dolazile su delegacije i gledale kako radim, no bilo je i zastupnika koji su bili tašti i iznosili primjedbe, ali rijetki su se usudili izravno meni obraćati. Primjedbe su davali predsjedniku Sabora i nadležnima. Jedna od zastupnica se požalila da je pretjerano našminkana, iako je to bio dio njezina imidža", uz smijeh se prisjeća Fatur koja imena tih zastupnika nije htjela otkrivati.
Zbog prevelike gužve i buke tražila je da joj se omogući adekvatniji prostor. Molba joj je uvažena i veliko platno je preseljeno u prizemlje gdje je bilo manje “prometno”. Dobila je više prostora za rad pa se ubrzala. Primjedbe pojedinih zastupnika i dijela javnosti nisu prestale ni nakon što je slika dovršena.
Za razliku od studije, na slici je mjesto dobio i Vlatko Pavletić, kojega nije bilo na fotografijama jer fotografskim objektivom nije moguće obuhvatiti cijelu Veliku vijećnicu.
"Na televizijskim snimkama lijepo se vidjelo Pavletića pa sam ga naknadno dodala. Slika je dokument vremena", pojasnila je Fatur.
Bilo je i onih koji su smatrali da su glave pojedinih zastupnika prevelike, ali autorica se takvim stvarima danas ne zamara. Bilo je pritisaka da se slika što prije završi zbog izbora koji su se približavali. Predsjednik Tuđman, koji je sliku naručio, nije je uspio vidjeti. Umro je samo 20-ak dana prije nego što je bio završen i posljednji detalj na slici.
Osim “Božićnog Ustava”, dvorane i salone u Saboru krasi oko 350 umjetnina, a njih 270 vlasništvo su parlamenta. Banska soba stilski je cjelovito uređena i najreprezentativniji je salon u našem parlamentu. U njoj se čuva najvrednija umjetnina.
Sabor čuva 350 umjetnina
Riječ je o tapiseriji iz 17. stoljeća koja prikazuje scene lova. Posuđena je iz Muzeja za umjetnost i obrt, a procijenjena je na 360.000 kuna. Dosta je oštećena i čeka je dugotrajna restauracija kad za to bude novca.
Prostoriju koja je rezervirana za protokolarne susrete, uglavnom predsjednika Sabora, osvjetljava kristalni luster koji je poklon vukovarskoga grofa Eltza, a njegova je vrijednost nepoznata.
Zidove salona krase portreti hrvatskih banova: Josipa Jelačića koja je vlasništvo HAZU-a, Ivana Mažuranića koji je posuđen iz Povijesnog muzeja i Teodora Pejačevića koji je replika rada Vlahe Bukovca, a naslikao ju je Vlado Jakelić i, za razliku od ostalih, vlasništvo je Sabora.
Sve salone krasi antikni namještaj koji je bio karakterističan za prvu polovicu 19. stoljeća i stilski je izraz građanske klase u usponu. Namještaj je naslijeđen, restauriran i presvučen prilikom uređenja parlamenta početkom ‘90-ih godina što je pokrenuo tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan.
Hodnik koji od Banske sobe vodi do ureda predsjednika Sabora krase slike posuđene od muzeja s povijesnim motivima slikara Otona Ivekovića “Smrt kralja Petra Svačića na Gvozdu 1097. godine”, “Dolazak Hrvata na Jadran”, “Krunidba kralja Tomislava” i “Smaknuće Marije Gubca” te Ljube Babića “Hrvati”. Uz slike, u hodniku su poprsja Vladimira Nazora i Eugena Kvaternika.
Vrijedne umjetnine krase zidove Zelenog salona koji služi za protokolarne potrebe, a lusteri su nabavljeni iz Češke. Zadnjih godina fundus umjetnina nije se značajno nadopunjavao. Razlog je manjak novca zbog štednje i restrikcija.
Djela hrvatskih majstora
Zidove dvorana krase i djela hrvatskih majstora - Motike, Reisera, Svečnjaka, Vanke i Glihe, koja su u vlasništvu Sabora. U predvorju, pored saborske galerije, u kutu, smještena je vaza na drvenom podlošku visoka oko 170 centimetara. Ona je djelo i poklon Saboru istaknutog likovnog umjetnika, predstavnika hrvatskog naivnog slikarstva Ivana Lackovića Croate, koji je sjedio u saborskim klupama.
U prošlim vremenima krasila je kabinet predsjednika Sabora Vlatka Pavletića. Po uređenju, od ostalih dvorana odskače ona Janka Draškovića. Prostorom dominiraju masivne drvene stolice. U Saboru nemaju podataka o njihovu podrijetlu.
Zatekli su ih prilikom uređenja u vrlo trošnom stanju zbog čega su restaurirane. Iako za to nema potvrde, u parlamentu se ranije spominjalo da su one bile poklon i da datiraju iz vremena NDH-a.
Predvorje sabornice krase poprsja hrvatskih velikana 19. i 20. stoljeća koji su bili saborski zastupnici. Polufigure i poprsja izrađena su od tamno patinirane bronce i postavljena na mramornim postamentima. Riječ je o devetorici velikana: Anti Starčeviću, Stjepanu Radiću, Janku Draškoviću, banu Josipu Jelačiću, Ivanu Mažuraniću, banu Josipu Šokćeviću, Josipu Juraju Strossmayeru, Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom i Franji Supilu.
Na glavnom, reprezentativnom ulazu u Sabor svoje mjesto našle su brončane biste prvog predsjednika Franje Tuđmana i kardinala Franje Kuharića. One su postavljene 2008. godine. Za cijeli projekt otkupa, izlijevanja i postavljanja bisti izdvojeno je 570.000 kuna.
